Tako je i s riječju ili pojmom »nebesa«. Ako vi pod tim pojmom razumijete samo ono što u svakodnevnom govoru za razliku od zemlje, ili još bolje od zemljine površine na kojoj obitavamo, zovemo nebom po kojem lete ptice, avioni, na kojem vidimo sunce, mjesec i zvijezde, onda Vi mislite na tzv. fizičko nebo. Nebo koje se spominje u molitvi Očenaša nije to naše fizičko nebo, nego je pojam koji označava Božje obitavalište, dakle sve ono gdje je Bog.
Dobro ste zapamtili s vjeronauka u djetinjstvu da je Bog kao duh posvedašnji – i to nije ni u kakvoj suprotnosti s tvrdnjom da je Bog na nebesima, tj. u svom obitavalištu koje obuhvaća ne samo sav fizički svemir, uključujući i ono što zovemo našim nebom i zemljom nego i u stvarnosti koja nadilazi fizički prostor koja je transcendentalna i za nas otajstvo, tj. stvarnost koja postoji a koju dostatno još ne razumijemo.
Ako pitate gdje je nebo, misleći pritom na neko prostorno, fizičko, zemljopisno određenje, onda Vam moramo odgovoriti da je to pogrešno postavljeno pitanje. Nebo je svagdje ondje gdje je Bog jer nebo je prije svega stanje, a ne neki određeni fizički, zemljopisni prostor. Isto vrijedi i za »smještaj« pakla. I pakao je prije svega stanje vječne odbačenosti od Boga, vječnog odricanja od ljubavi Božje, a ne neko mjesto koje bi se fizički ili zemljopisno moglo odrediti.
