Ovdje je riječ o djeci koja su spontanim pobačajem umrla, zatim o onima kojima je život oduzet zločinom ubojstva u utrobi majke (namjernim pobačajem), te o djeci koja su umrla pri porodu. Bog nam je objavio da se svi ljudi začinju u "istočnom grijehu", to je stanje u koje su upali Adam i Eva nakon što su se odrekli Boga i povjerovali Zlome.
Od tog trenutka se svi njihovi potomci začinju u grijehu, to jest potpadaju pod vlast Zloga. Krist je baš zato i došao na zemlju da uništi to prokletstvo i da ljude oslobodi i ponovno učini djecom Božjom.
To oslobađanje se događa po sakramentu krštenja. Budući da sve tri kategorije "nerođene djece" nisu primile krštenje, na njima ostaje istočni grijeh, zbog čega su mnogi sveti oci savjetovali da se prikaže Kristova Golgotska žrtva za "nerođenu djecu", da bi Krvlju Kristovom bila oprana od "istočnoga grijeha" i da bi već sada mogla ući u Kraljevstvo nebesko.
Svete mise za malenu djecu koja su krštena i za njihovo spasenje nema potrebe služiti. No, budući da kršćani prikazuju svete mise i na čast svetaca, na čast Gospe, svetog Josipa, na čast anđela i arkanđela, jasno je da to ne čine za njihovo spasenje, jer su oni u slavi Kraljevstva nebeskog, nego zato da bi oni pred Bogom zagovarali vjernike, koji su na putu prema vječnosti i koji im se preporučuju.
Mislim da se u tom smislu mogu prikazivati svete mise za malenu djecu, da bi ona, svoje, koji su u borbi na zemlji, pred licem Božjim zagovarala, i da bi im isprosila milost da dođu u slavu Božju u kojoj se oni veće nalaze. Fra Smiljan Kožul