Dvadeset misli kao pomoć u kušnjama

1. Dokle god ovdje živimo, ne možemo biti bez tjeskobe i kušnje. Zato u Knjizi o Jobu piše: “Nije l` borba život čovjekov na zemlji?” (Job 7,1)
2. Stoga bi svatko morao pripaziti na svoje kušnje i bdjeti u molitvama, da đavao ne bi našao priliku i zaveo ga. On, naime, nikad ne spava, nego “obilazi kao ričući lav tražeći koga da proždre”. (Usp. 1 Pt 4,7; 5,8;)
3. Nitko nije tako svet ni savršen, a da ne bi pokatkad imao kušnji. Ne možemo sasvim bez njih.
4. Kušnje, iako mučne i pogubne, često su vrlo korisne. Po njima čovjek stječe poniznost, pročišćenje i iskustvo.
5. Svi su sveci prolazili mnoge jade i kušnje i napredovali. (Dj 14,2) A, oni koji ih nisu bili kadri podnositi, bili su odbačeni i propali su.
6. Nema tako svetog reda ni tako sigurna mjesta gdje ne bi bilo kušnji i neprilika.
7. Dokle god čovjek živi, nije siguran od kušnji jer izvor je kušnji u nama.
8. Mnogi pokušavaju umaknuti kušnjama, a upadaju u još veće. Od samog bijega nema pobjede. Tek strpljivošću i istinskom poniznošću bivamo jači od svih neprijatelja.
9. Tko se samo izvana sklanja, a ne čupa korijenje, malo će napredovati; štoviše, kušnje će se vraćati još brže i biti goropadnije. Malo-pomalo, strpljivom ustrajnošću i Božjom pomoću više ćeš pobjeđivati nego svojom žestinom i silovitošću. (Usp. Kol 1,11)
10. U kušnji često potraži savjet, a s onim koji je u kušnji ne postupaj strogo, nego ga nastoj utješiti, kao što bi to i sebi želio. (Usp. Gal 6,1)
11. Uzrok je svim kušnjama nestalnost duha i nepouzdanje u Boga; jer kao što lađu bez kormila valovi bacaju amo-tamo, tako i čovjeka, nemarna i popustljiva u odlukama, zanose različite napasti.
12. U vatri se ispituje željezo, a u kušnjama pravedan čovjek. (Usp. Sir 31,31; 27,6)
13. Često ne znamo što možemo, kušnja nam otkriva što jesmo.
14. Na početku kušnje potrebna je budnost: lakše se, naime, neprijatelj pobjeđuje, ako mu ne dopustimo ući na vrata svoje duše, već mu se odmah, čim pokuca, ispred praga, suprotstavimo. (Usp. Ef 4, 27) Zato je pjesnik rekao: “U pravi se čas odupri, za lijekom je prekasno sezati kad je zlo s duga otezanja već uzelo mah.” ( Ovidije, Remedia amoris, L. II, 91)
15. Najprije padne na pamet obična misao, zatim dođe živahna mašta, onda užitak pa zlo nagnuće i pristanak. I tako jedno za drugim zlokobni neprijatelj zahvati sve, kad mu se nismo otpočetka oduprli. I što mu se tko dulje oklijeva oduprijeti, to u sebi danomice biva slabiji, a njegov neprijatelj snažniji. (Usp Grgur Vel. Homilia XVI in Evangelia)
16. Neki trpe teže kušnje na početku svojega obraćenja, neki na kraju. Neki opet pate gotovo cijeli život. Poneki su samo lako kušani, primjereno božanskoj mudrosti i pravdi, koja odvaguje ljudske mogućnosti i zasluge i sve upravlja na spasenje svojih odabranika.
17. Zato u kušnjama ne smijemo očajavati, nego još većim žarom zazivati Boga, da nas udostoji pomoći u svakoj nevolji, jer on će, kako reče sveti Pavao “kušnjama dati i ishod”, da bismo mogli izdržati. (1 Kor 10,13) Priklonimo, dakle, svoju dušu u svakoj kušnji i nevolji pod Božju ruku jer on “klonule duše spašava” i uzdiže. (Usp. 1 Pt 5,6; Ps 34,19; Lk 1,52)
18. U kušnjama i nevoljama provjerava se čovjekov napredak; tu njegova zasluga postaje veća, a krepost očitija.
19. Nije veliko ako je čovjek pobožan i revan kad ne osjeća teškoću. No, ako u vrijeme neprilika ostaje strpljiv, mogu se od njega očekivati velike stvari.
20. Ima ih koji se održe u velikim kušnjama, a u malim, svakodnevnim, često dožive poraz, i da se, tako poniženi, nikad ne uzdaju u sebe u velikim, kad su tako slabi u malim.