Pobožnost klanjanja od 1. rujna do 31. svibnja u međugorskoj župi je utorkom i subotom od 21 do 22 sata te četvrtkom nakon večernje svete mise. Svake srijede u crkvi je klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu u tišini (isključivo za župljane) od 20 do 20.30 sati (u zimskom razdoblju) odnosno 21 do 21.30 (u ljetnom razdoblju).
Također je u svojoj poruci od 29. veljače 1984. Gospa pozvala na klanjanje četvrtkom: „Želim da se okupite u Crkvi svakog četvrtka na klanjanje mome Sinu Isusu. Tamo, pred Presvetim Sakramentom, čitajte šesto poglavlje Evanđelja po Mateju od točke u kojoj se kaže: „Nitko ne može služiti dvojici gospodara...“ Ako vam nije moguće doći u Crkvu, čitajte taj odlomak u vašim kućama...“
A u poruci od 30. kolovoza 1984. pozvala je na KLANJANJE KRIŽU: „Draga djeco! Veliki križ na brdu bio je u Božjem planu kad ste ga sagradili. Upućujte se često na to brdo i molite u podnožju križa. Meni su potrebne vaše molitve.“
Zadnjih par godina u župu je uvedeno svakoga 25. u mjesecu i redovito mjesečno cjelonoćno klanjanje kao zahvala za Gospine poruke i njezino vodstvo. U 21 sat počinje zajedničko klanjanje i traje do 22 sata, a nakon toga Presveto je izloženo u crkvi do 7 sati ujutro. Župljani svjedoče koliko im to klanjanje puno znači. Tako jedna moja prijateljica kaže kako se uvijek „sama“ probudi oko 3 sata ujutro i u crkvi zatekne oko 15 – 30 ljudi kako se mole. Očara je ta tišina, milina, veličina Boga koji je čeka. On, dobrovoljni zatvorenik u komadić kruha pred tobom – iz ljubavi.
Prilikom razgovora s brojnim hodočasnicima u Međugorju, može se doznati kako ih se u Međugorju upravo najviše dojmi pobožnost Klanjanja Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu. Također ova je pobožnost nekako i “zaštitni znak” duhovnog života župe te liturgijskog programa iste. Dotaknuti vjernici I svećenici upravo ovu pobožnost najčešće “nose” u svoje župne zajednice. Postoji više dokaza da je u župama u kojima se odvija pobožnost klanjanja Presvetom Oltarskom Sakramentu duhovna snaga župe puno jača i življa, a i puno je veći broj duhovnih zvanja.
Međugorje i Gospa daju ovaj jedinstveni recept suvremenoj Crkvi koja izumire duhovno, da je jedini put oživljavanja župe i vjere upravo put molitve i klanjanja Isusu u misteriju Euharistije.
