Sveti Matej je u 22 poglavlju Evanđelja zapisao pitanje koje su postavili Isusu i Njegov odgovor: »Učitelju, koja ja zapovijed najveća u Zakonu?« A on mu reče: »Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.« Mt 22, 37-40
Očito je da ljubav prema bližnjemu, podrazumijeva pokušaj spašavanja njegovog života, kada je ugrožen. O tome u Bibliji piše na puno mjesta. Ovom prilikom spominjem tek Isusovu prispodobu kako je stranac spasio ranjenika koji je ležao na cesti iz Jeruzalema u Jerihon (Lk 10, 29-37) i Isusov govor o posljednjem sudu gdje napominje važnost da se gladnoga nahrani, žedoga napoji, gologa ogrne, bolesnoga pohodi i sl. (Mt 25,31-46).
Pitam se što bi to ostalo od kršćanstva, ako bi kršćani imali hladna srca prema onima koji trpe, ako bi prestali odgajati protiv grijeha, ako bi propuštali spašavati čak i živote ljudi koji oko nas masovno ginu. Upravo je grijeh česti uzrok gubitka života i zdravlja i brojnih poremećaja u obiteljskom i društvenom životu. To znači da se živote i te kako može spašavati već i pravilnim odgojem, tj. riječima! Na isti način se mogu izbjegavati i brojni problemi pojedinaca i šire zajednice.
Spomenut ću neke specifičnosti ili znakove vremena u kojem živimo, koji su se u najvećem broju slučajeva dogodili upravo zbog ljudskih grijeha, s ciljem da to pomogne pokajanju grešnika, usavršavanju pastoralnih programa, te svima ljudima da uočavaju i iskorištavaju talente koje nam je dragi Bog dao, Njemu na slavu, za svjedočenje i naviještanje Božje zamisli o čovjeku, za dobrobit sebe i drugih.
1. Postotak staraca koji žive sami, bez djece ili unučadi, velik je kao nikada do sada, uglavnom zbog toga što su rađali malo djece ili nisu niti rađali.
A zapušteni starci su skloniji nekim bolestima, pa često i umiru od bolesti koje bi se moglo izbjeći ili izliječiti, da su bili okruženi ljubavlju i pažnjom svojih bližnjih.
Ima nažalost slučajeva da se i medicinari, pa i djelatnici po staračkim domovima lošije ponašaju prema onima starcima koji žive sami, koje nitko ne posjećuje.
2. Postotak razvedenih supružnika je velik kao nikada ranije. Do toga je došlo vrlo često jer su postali žrtve grijeha bludnosti i preljuba, a nisu sa svoje strane poduzeli što je potrebno da bih im dragi Bog oprostio grijehe i izliječio njihove rane. Ovom prilikom neću nabrajati još i druge razloge konflikata i problema u braku.
3. Postotak zaraženih nekom od spolno prenosivih bolesti je također tako visok kao nikada ranije, čak dok još nije bilo medicine i antibiotika, uglavnom zbog grijeha predbračnih i izvanbračnih seksualnih odnosa i prijevare da je prezervativ zaštita. Nitko nikada neće otkriti prezervatv koji čuva od grijeha, a preko toga sredstva ipak se prenose bolesti. Čak se i ljubljenjem prenosi većina zaraznih, pa i smrtonosnih bolesti. Zbog toga ne bismo u restoranu htjeli koristiti tuđu čačkalicu za zube, niti jesti i piti iz prljavog pribora od bivših gostiju.
4. Postotak neplodnih bračnih parova je visok kao nikada ranije. Kod žena je do toga često došlo radi upala i priraslica nakon ubijanja nerođenog djeteta, a i kod muškaraca i žena sve češće zbog spolno prenosivih bolesti koje se prenose i preko prezervativa. Štetno djeluju još i pušenje, alkoholizam, droga i neka prehrana.
5. Postotak žena koje obole od raka prsa je visok kao nikada ranije zbog toga što u prosjeku ulaze u brak i počinju rađati kasnije nego prije, zbog izvedenog pobačaja i zbog hormona protiv rađanja.
Tek pri koncu prve trudnoće oko 85 % žlijezda dojke dođe u zrelu fazu iz koje ne mogu prijeći u stanice raka. Svakom novom trudnoćom, postotak preostalih nezrelih, potencijalno opasnih stanica, se smanjuje. Prekidom trudnoće, žlijezde koje su se umnažale, da bi poslije poroda mogle proizvoditi mlijeko, ostanu u nezreloj fazi. Osim toga, antibaby pilule i slična sredstva imaju kancerogeno djelovanje.
Samo 10 % raka prsa se događa zbog genetske predispozicije (BRCA antigen).
6. Postotak žena koje obole od raka maternice je tako visok, kao nikada ranije, zbog širenja zaraze Humaim Papiloma Virusom (HPV). Ovaj virus se preko prezervativa prenosi jednako kao i bez njega. Mogu se zaraziti i oboljeti i cijepljene osobe. Previše bi uzelo prostora da ovom prilikom nabrajam brojne negativnosti kampanja tzv. HPV vakcinacije.
7. Najčešći način kako čovjek u našim zemljama umire je ubojstvo prije poroda.
Najvrednije stvorenje čitavog svemira u najmanjoj količini materije je tek začeti čovjek, koji već tada od Boga dobiva besmrtnu dušu. Ne smije ga se ubijati niti tada, niti kasnije. Tijelo tek začetog djeteta sadrži otprilike deset na četrnaestu (1014) atoma, veliko je 0,1 do 0,15 mm, a teško oko 0,004 mg.
Vrag ne može nauditi Bogu, ali želi uništiti najdragocjenije Božje stvorenje cijelog svemira - čovjeka. Ne samo što želi da se izvode ubojstva, nego želi, da preko raznih grijeha, izumre čovječanstvo. Tako su već brojni narodi došli pred porod biološkog iščeznuća.
Oni koji preziru najdragocjenije Božje stvorenje u najmanjoj količini materije, tek začetog ili već starijeg čovjeka, u bilo kojoj fazi života, koji preziru i bilo koje druge Božje darove, time pokazuju i prezir prema Bogu koji je i nas stvorio. Tako pokazuju i neodgovornost za sebe i za svoju budućnost ne samo na zemlji, nego i za vječnost.
Što bi narod rekao, da se pojavi neki čovjek, koji kaže da mu pijev slavuja ide na živce i počne u cijeloj državi uništavati malene slavuje koji se u gnijezdima još nisu izlegli?
Ako bi netko smatrao da je nerođeni čovjek manje vrijedan nego životinja koja se još nije izlegla ili okotila, to bi značilo da je poremećen. Društvo s takvim stavovima bi bilo bolesno.
Nejčešći načini ubojstava nerođene djece danas su u periodu između začeća i usađivanja u maternicu, što u normalnim uvjetima dolazi između petog i sedmog dana nakon začeća.
Prema mojoj procjeni, u Hrvatskoj i zemljama koje ju okružuju u posljednjih 20 - 30 godina je ubijeno vjerojatno više nerođene djece koja su začeta ali se još nisu usadila u maternicu, nego što je u cijeloj povijesti čovječanstva, na ovim prostorima poginulo ljudi u svim ratovima zajedno. To se je dogodilo a da netko na to nije "niti okom trepnuo" ili nije niti uočio što se zbiva.
Spomenut ću najčešće načine kako su ugroženi životi upravo te djece
a) Do začeća i automatskog ubojstvenog učinka, preko sprečavanja usađivanja u maternicu, vrlo često dolazi uz sve vrste tzv. "kontracepcijskih" tableta, uz hormonske flastere, implantate i sva hormonska i antihormonska postkoitalna sredstva. Na isti način, ubojstveno djeluju i sve vrste spirala, bez obzira na vrstu. Dijete kod svih tih sredstava pogine najčešće dok žena koja to upotrebljava, obično niti ne primijeti da je bila trudna, jer joj menstruacija niti ne izostane.
Sva ova sredstva jako štete i zdravlju onih koji ih uzimaju. Nekoje žene zbog toga i umiru.
b) Čuje se da masovno ubijaju djecu i prilikom raznih postupaka vezanih za „oplodnju u epruveti“.
Čak i oni koji izvode takve grijehe, priznaju da se rodi manje od 5 % djece začete u epruveti. Gdje su ostala? Čak i od one djece koju pokušavaju usaditi u maternicu, većina pogine zbog neprirodnih uvjeta.
Svojevremeno sam na Hrvatskom katoličkom radiju, slušao emisiju protiv umjetnih oplodnji. Tada sam čuo da samo u jednoj zagrebačkoj klinici, u frižideru ima 18 tisuća žive, smrznute djece, koja su im preostala nakon umjetnih oplodnji. A sada čujem da ih tamo ima već preko 20 tisuća.
Ubili su još više tako začete djece nego što ih je sada po frižiderima.
A koliko je ubijene ili ugrožene takve djece još i u okolnim zemljama?
c) Mnoga djeca, sitna kao točkice, umiru jer se ne uspijevaju usaditi maternicu, još i zbog upale njene sluznice – endometritisa.
Endometritisi nisu uvijek gnojenja s visokom temperaturom. Ima i tihih infekcija. Često je upala maternice povezana još i s upalama jajovoda.
Do toga može doći zbog zaraza virusima, bakterijama i gljivicama, a ima i miješanih infekcija. Sve ove zaraze se prenose i preko grješnog sredstva prezervativa.
Obično se ne pojavi izostanak menstruacije, pa žena niti ne primijeti da je bila trudna, iako je zapravo bila.
Nekoja žena misli da živi u neplodnom braku, a zapravo često zanese, ali dijete zbog upaljene sluznice maternice umire i ona trudnoću ne primjeti. Ovdje se radio o vezi između grijeha na seksualnom planu preko kojeg je došlo do zaraza, sa smrću djeteta.
Nekada se dijete ipak usadi u maternicu, unatoč zaraze, ali umire kasnije, kada već žena zna da je trudna, pa misli da se radi o „spontanom“ pobačaju. Čak se možda nitko od ginekologa kojima se obraćala nije sjetio testiranja, pa ostaje zaražena i gubi vrijeme za odgovarajuće liječenje.
Očito je da se osobe, koje su imale predbračne ili izvanbračne seksualne kontakte, trebaju istestirati na brojne bolesti. Međutim, ne smije se testirati na griješan način. Uvijek postoji rješenje bez grijeha.
d) U početku trudnoće žena još na sebi ne primjećuje znakove da pod njenim srcem već živi sin ili kćerkica. Pogotovo je to slučaj u periodu od začeća pa do izostanka menstruacije. Ipak, moramo čuvati, odnosno poštivati živote i zdravlje i one djece koja su još "skrivena".
Jasno je da se ne smije odstranjivati maternicu ako dolazi u obzir da je u njoj živo dijete. Postoji čitav niz drugih procedura, prije čijeg izvođenja treba biti siguran da u tijelu žene ne postoji živo dijete, da ga se ne bi ubilo niti povrijedilo. Za usporedbu, može se reći da se ne smije rušiti kuću dok dolazi u obzir da je u njoj netko živ. A ne smije se ubijati niti bolesne.
Ako se dijete zbog spirala, hormona ili antihormona protiv rađanja ili zbog bilo kojih drugih razloga ne uspije usaditi, pa umre, postavlja se pitanje što se događa s njegovim mrtvim tijelom.
Teoretski postoje samo dvije mogućnosti.
Ili čeka da sa slijedećom menstruacijom napusti tijelo majke, ili, što mi izgleda vjerojatnije, tijelo žene, u području maternice, resorbira tijelo mrtvog djeteta koje tada ima već najvjerojatnije preko 200 stanica. Tada sadrži deset na šesnaestu ( 1016) ili više atoma. Opisno, to je deset milijuna puta po milijardu atoma.
To je jako veliki broj atoma tijela djeteta koji se raziđu po organizmnju njegove majke, a neki od njih vjerojatno ostanu u majčinom tijelu cijeli njen život.
Resorpcija tijela djeteta predstavljala bi svojevrsno ljudožderstvo.
Dragi Bog - Stvoritelj je predvidio povezanost seksualnog života s brakom i povezanost bračnog odnosa sa začećem. Ove povezanosti se ne smije narušavati, jer bi to bio grijeh. Narušavaju se predbračnim i izvanbračnim seksualnim životom, pokušajima pogrešnih definicija braka, sprečavanjem začeća bračnom odnosu preko grijeha kontracepcije i sterilizacije, odnosno začećem djece bez bračnog odnosa preko grijeha umjetnih oplodnji (umjetna inseminacija, izvantjelesna oplodnja („epruveta“), razne tehnike genetskog inžinjeringa, kloniranje i sl.).
To znači da se ne smije provoditi seksualne odnose, niti ono što bi moglo izazivati seksualno uzbuđenje prije niti izvan braka kojega blagoslovi dragi Bog i koji je za cijeli život.
Zbog predbračnog i izvanbračnog seksualnog života, gube se moralne, psihološke i biološke predispozicije za uspješan brak, razvijaju se negativni stavovi prema braku, djeci i Božjem daru plodnosti, a šire se i brojne bolesti.
Ne smije se sudjelovati u grijesima kontracepcije, sterilizacije, umjetnih oplodnji, ubijanja, pa niti u drugim grijesima.
U slučaju opravdanih razloga izbjegavanja začeća, prihvaća se suzdržanost u plodne dane. Plodno i neplodno vrijeme se danas može jednostavno i pouzdano otkriti čak i u nepravilnim ciklusima uz pomoć prirodne Billingsove ili simpto-termičke metode.
To nije kontracepcija, nego oblik posta.
Seksualni život se ne smije provoditi prije niti izvan onog braka kojega blagoslovi dragi Bog i koji je nerazrješiv do smrti jednoga od supružnika.
Treba voditi računa da sve bude u čistoći, bez grijeha i u našim mislima, riječima, pogledima i ponašanju. Treba paziti da bi sve bilo u redu i s odijevanjem. Moramo izbjegavati ružna mjesta i napasne situacije.
8. U nekim zemljama počeli su ubijati starce, bolesne i nemoćne još i aktivnom i pasivnom eutanazijom. Nemojmo to dopustiti! Onaj tko bi na to pristao, počinio bi teški grijeh. A što bi bilo s dušom čovjeka koji bi na to pristao, na sve vijeke, poslije smrti?
Čak izmišljaju i nepravilne definicije smrti, pa proglašavaju mrtvima i one koji su još živi, s ciljem da se više oko njih ne trude ili da im što prije počupaju organe za transplantaciiju.
9. U svijetu je mnoštvo ratova. I tu se očituju pokušaji obezvrjeđivanja života ljudi i onoga što su cijeli život stjecali. Nažalost, ratovi su bili i na ovim prostorima. Ne dopustimo da se to ikada opet ponovi.
10. Više ljudi umire nego što se rađa. Do toga je najčešće došlo zbog grijeha kontracepcije, sterilizacije, ubijanja nerođenih, izbjegavanja braka, česte neplodnosti i zbog toga što sile zla inficiraju jedan broj ljudi pogrešnim stavovima preko sistematskih i agresivnih programa koje izvode protiv Božje zamisli o čovjeku kroz tzv. medicinu, školstvo, javna glasila, loše državno zakonodavstvo, socijalne službe, razne udruge itd. A gdje je budućnost bilo kojega naroda ako se stanje ne popravi?
Zdravlje naroda u najvećoj mjeri ovisi o prosječnoj starosti. Ako je narod prosječno mlađi, on je zdraviji. Najskupljom medicinom ne može se starce od 90 ili 100 godina izliječiti tako da budu zdravi onako kao što su prosječno zdravi sedamnaest godišnjaci u zemlji u kojoj niti nema medicine. A prosjek starosti stanovništva u najvećoj mjeri ovisi o broju djece koju žena u dotičnoj državi ili sredini rađa. Što god se više djece rađa, to je prosječna starost mlađa. A broj djece koju žena rodi, u velikoj mjeri ovisi o snazi njene vjere u Boga. Ako je vjera u Boga veća, postoji veća motiviranost za ljubav i žrtvu prema djeci, a veća je i vjerojatnost da će ih se bolje i odgojiti. Istovremeno oni koji u Boga veruju, koji žive u skladu s Božjim zapovijedima, od Boga traže i od Boga dobijaju ono što im je potrebno.
11. Sile zla na međunarodnom planu i u zemljama žrtvama toliko široko i snažno djeluju protiv Božje zamisli o čovjeku, kao što vjerojatno nije bilo nikada u povijesti čovječanstva.
U sve postkomunističke zemlje Europe, svake godine, naročito od početka 90-tih godina prošlog stoljeća, dolaze veliki novci iz inozemstva za širenje grijeha protiv rađanja, za narušavanje moralnih, bračnih i obiteljskih vrijednosti.
U istu svrhu zloupotrebljava se i ogromni novac iz zdravstvenih fondova i raznih drugih izvora zemalja žrtava.
Mogli bismo analizirati i brojne druge negativne posljedice koje su nastale dok su sile zla s velikom agesivnošću nagovarale na grijehe kontracepcije, sterilizacije, ubijanja i umjetnih oplodnji, na grijehe izvođenja dijagnostičkih procedure koje pomažu lovu i odstrelu bolesnih, na predbračni i izvanbračni seksualni život, na uništavanje stida preko nepristojnog odijevanja, plaža, bazena, tuluma i diskoteka, ili dok su nudile pornografiju i druge besramnosti preko časopisa, mobitela, interneta, televizije i na razne druge načine.
Do ovih problema nije došlo slučajno, nego umjetno, kao rezultat pogrešnog ponašanja, ali i kao rezultat provođenja posebno razrađenih programa preko kojih je netko htio postići tako loše i još lošije stanje.
Čak se i kroz neke profesije koje rade s narodom promicalo zlo, a s time i dalje pokušavaju vrlo sistematski i agresivno nastavljati.
Oni odrasliji pamte, kroz protekla desetljeća, pa sve do današnjih dana, nastupe brojnih vlastodržaca i političara, uglađenih i lijepo obučenih, kako obećavaju narodu blagostanje.
Ne mogu reći da su baš svi bili pokvareni. Bilo je i poštenih. Međutim, umjesto blagostanja, iako su imali vlast, baš krivicom mnogih od njih, dogodilo se i još uvijek se diljem svijeta događa tragično stanje o koje sam opisao. Zar ih nije stid?
Za plakati je kada se vidi kako je strahovito propala medicina, kada i u njoj ima jadnika koji se zavaravaju da mogu biti pametnijima od dragoga Boga, preziru Božji plan o čovjeku, živote i dostojanstvo ljudi, te izvode i promiču brojne grijehe.
Slični su problemi i u sistemu obrazovanja, gdje sve više napadaju prave vrijednosti i pokušavaju našoj djeci nametati odgoj protiv Božjih zapovijedi.
Moglo bi se dugo nabrajati i krivice brojnih drugih profesija koje rade s narodom.
Želim da to što sam nabrojio pomogne da bi se pokajali i prestali griješiti oni koji su do sada bili uključeni u izvođenje ovih ili bilo kojih drugih zala, ali još i da pomogne u usavršavanju odgoja da ljudi ne bi niti počeli griješiti, odosno da ne bi prihvatili zavođenja.
To može posluži i kao ispit savjesti za one koji su imali priliku odgajati ne samo kroz vjeronauk, nego i na brojne druge načine. Da li su se u dovoljnoj mjeri i na vrijeme trudili dati točne odgovore na važne teme i pomoći ljudima da ne griješe?
Postavlja se pitanje kako to da se oko nas događaju tolika zla, kada se na popisu stanovništva ljudi u skoro 100% slučajeva izjašnjavaju da vjeruju u Boga.
Znam da ima ljudi koji se nažalost opredjeluju za zlo i onda kada znaju da je to zlo.
Međutim, ima i onih koji ne bi činili zlo da im je netko na vrijeme i argumentirano objasnio zbog čega se u konkretnom zlu ne smije sudjelovati.
Odgojno djelovanje u negativnom pogledu postoji i onda ako se šutnjom ili tek pasivnim uočavanjem grijeha ili opasnosti, ne iskorištava mogućnost popravka stanja.
Toliko mnogo zla ima ne samo zato što ga izvode zločesti ljudi, nego i zato što oni koji misle ili govore da su dobri, šute i nedovoljno djeluju da bi se zlo zaustavilo i promicalo dobro.
Život u zajednici predstavlja brojne oblike komunikacije, brojne mogućnosti odgojnog djelovanja. Odgojnu ulogu na druge ima naše ponašanje u privatnom i obiteljskom životu, u javnosti, na radnome mjestu, što govorimo, pišemo i kako nastupamo.
Očito je da su mnogi pogrešno mislili da je dovoljno imati neki tračak vjere u svojoj duši, a da nije jako važno kako se ponašamo u privatnom ili obiteljskom životu, na radnom ili bilo kojem drugom mjestu.
U stvarnosti mnogi ipak nisu poštivali dragoga Boga i Njegovu zamisao o čvojeku, imali su mržnu ili hladnoću srca prema drugom čovjeku, pa i prema samom sebi. Da su do sebe držali, trudili bi se živjeti tako da dođu u nebo.
Treba pomoći ljudima odreći se vraga i svakoga zla, te se svim srcem i svom dušom opredijeliti za dragoga Boga.
Dok se trudimo spasiti dušu za vječni život u radosti neba, bit će nam bolje živjeti i na zemlji.
Radi se o problemima za čije rješavanje nije dovoljna samo medicina. Na kršćanskim principima treba objediniti sve poštene i zdrave snage, a pogotovo svećenike, redovnike, redovnice, vjeroučitelje, profesore bogoslovnih fakulteta, zaposlene u javnim glasilima, ljude u brojnim profesijama koje rade s narodom, pa tako i medicinsko osoblje i sav Božji narod.
Često dolazim pred svećenike i biskupe, pozivajući ih u pomoć.
Da bi liječnik mogao spašavati život i zdravlje, treba završiti duge, teške škole, naporno raditi, čak i noću dežurati. A svećenik je već u takvoj situaciji da riječju može spriječiti više ubojstava, bolesti i drugih problema, nego što prosječni liječnik može spasiti tjelesnih života svakodnevnim liječenjem bolesnika!
Sasvim je sigurno da o svećenicima i te kako ovisi koliki će i kakav će biti kršćanski život stanovnika, kolika će biti vjera u Boga.
Činjenica je da je danas u doslovnom smislu riječi bolesna i sama "medicina". Upravo kroz nju se izvodi najveći broj ubojstava, a i mnoga druga zla. Kroz današnju tzv. "medicinu", ubija se veći broj ljudi nego što je broj onih kojima se spašavaju životi. Vjerujem da svećenici shvaćaju priliku da liječe tu bolesnu "medicinu" ili bolje rečeno djelatnike u zdravstvu.
Možemo slobodno reći da život i zdravlje čovjeka i zajednice u cjelini, više ovisi o načinu života, nego o broju ljudi zaposlenih u zdravstvu, o broju ambulanti, bolnica, apoteka ili o količini novca koji za zdravlje daju osiguranja, fondovi ili državna vlast preko svojih ministarstava. Ne može medicina sve izliječiti, što su ljudi u stanju upropastiti! A kada spomenemo termin "način života", to je već nešto blisko svećenicima.
Trajnim praktiricarenjem kršćanskog života, zaista ostajemo pošteđeni mnogih bolesti i problema.
Za sadržaj i kvalitetu vjeronauka i drugih pastoralnih programa su odgovorni ne samo biskupi, svećenici, profesori na bogoslovijama, vjeroučitelji, autori školskih i župnih vjeronaučnih programa i udžbenika, nego svakako još i roditelji, a i mnogi drugi.
Školske i župne vjeronaučne programe treba trajno usavršavati, da bi se na vrijeme dalo kršćanski odgovor, pomoglo ljudima ostati poštenima unatoč brojnih zavođenja kojima su izloženi, da bi se neutraliziralo štetni odgoj i popravilo stanje u društvu.
Autorima vjeronaučnih programa i udžbenika i vjeroučiteljima predlažem da redovito analiziraju školske programe i udžbenike, da tako mogu uočavati ono što se u njima protivi Božjoj zamisli o čovjeku i tada djelovati u dva smjera:
a) Preko ustanova koje izdaju udžbenike, preko njihovih autora i recenzenata, preko onih koji pišu nastavne programe, preko odgovarajućih organa državne vlasti snažno se zauzimati da prestanu sa pogrešnim sadržajima.
Škola niti bilo tko drugi nemaju pravo provoditi odgoj suprotan Božjoj zamisli o čovjeku.
b) Paralelno treba usavršiti programe i udžbenike školskog i župnog vjeronauka. U onom uzrastu gdje u školi naučavaju pogrešno, pa čak i prije, treba argumentirano iznositi ispravne stavove, čime bi se kod učenika i studenata stvorilo otpornost na negativne sadržaje kojima su nažalost još uvijek negdje izloženi.
Treba jako paziti kome se daje dopuštenje da predaje vjeronauk, te povećati nadzor njegovog djelovanja. Osobito se to tiče laika – vjeroučitelja. Svećenik - župnik na čijem terenu želi djelovati ili već djeluje vjeroučitelj – laik, trebao bi imati bitnu ulogu u procjenjivanju da li se kandidatu može dopustiti da predaje vjeronauk, odnosno da li mu biskup može produži odobrenje.
Posebno snažnu motivaciju za usavršavanje kršćanskog odgoja predstavlja suočavanje sa sljedećim pitanjima:
- Koliki postotak vjeroučenika i onih koji su prošli vjeronauk, ide redovito na Sv. Misu nedjeljom i zapovijedanim blagdanom?
- Kako se ponašaju u privatnom i obiteljskom životu i na radnom mjestu oni koji polaze ili su već prošli školski i župni vjeronauk? Da li su aktivirali svoje talente za spašavanje ugroženih života, moralnih, bračnih i obiteljskih vrijednosti na širem planu u skladu s kršćanskim stavovima?
Ipak, unatoč brojnih, ozbiljnih problema, trebamo biti svjesni da je dragi Bog jači od svega zla.
Dragi Bog nije samo svorio svakoga od nas pa onda nekuda daleko otišao. On je i dalje uz nas, želi nam sreću i spas. Bogu je žao čovjeka koji pati. Zato je poslao svoga Jedinorođenoga Sina Isusa Krista da spasi grješnika, da nas pouči kako se smije, a kako se ne smije živjeti. Isus Krist je osnovao Crkvu i Svete Sakramente koji nas povezju s Bogom, pomažu u ostvarenju Njegovog plana za svakoga od nas, te nakon smrti, dolasku Njemu u zagrljaj u vječni život na Nebu.
Trebamo poštivati i voljeti svakoga čovjeka. Svakom čovjeku je isti Bog dao dušu i voli ga. Ako ja ne volim bilo kojega čovjeka, to znači da ne pokazujem dovoljno ljubavi i poštivanja prema Onome tko je stvorio i njega i mene.
A istovremeno imamo i pravo i dužnost protiviti se zlu kojega bilo tko radi.
Molimo se dragome Bogu da uvijek uočavamo i ispunjavamo ono što On od nas očekuje za spas duša, ugroženih života i moralnih vrijednosti. Dr. med. Antun Lisec