Ne radi se ovdje o Isusovom začeću u Mariji, već o Mariji, kćeri Joakima i Ane začetoj bez ljage istočnoga grijeha!
KKC (br. 490) podsjeća da je „bila od Boga nadarena darovima koji su u skladu s tako uzvišenom ulogom.“ To ne isključuje da su je roditelji začeli biološkim putem u bračnom činu, već se radi o njezinoj oslobođenosti istočnoga grijeha. Da bi nam tema bila jasnija, dobro je podsjetiti što Crkva uči o istočnom grijehu. Mnogi će, naime, postaviti pitanje kako je grijeh prvih ljudi postao i „naš“? Zašto smo mi „krivi“ za ono što su oni učinili? Budući da su Adam i Eva ujedno i slika ljudskoga roda, ljudske naravi, osobni grijeh kojega su učinili prvi roditelji ide „na njihov račun“, ali posljedice – sklonost grijehu, ranjenost naravi, ostaju za cijeli ljudski rod. Jednostavno rečeno, ta sklonost grijehu nema osobnu krivnju, već je ona dio nasljedstva od kojega nas je Krist oslobodio po sakramentu krštenja. Katekizam Katoličke Crkve istočni grijeh tumači kao „nedostatak izvorne svetosti i pravednosti“ (br. 405). Otajstveni Božji zahvat u Marijinu dušu prilikom Njezinog začeća oslobodio je Njezinu narav te sklonosti grijehu, što je vidljivo i iz pozdrava anđela Gabrijela koji joj se obratio: „Zdravo, milosti puna!“ (Lk 1,28). Pun milosti može biti samo netko tko nema grijeha i tko je potpuno Božji. Bibličari nas uče da je stariji prijevod izraza „milosti puna“ – „posebno draga kćer“ bliži grčkom izrazu kecharitomene koji stoji na ovome mjestu. Osnova te grčke riječi je glagol charitoo, napuniti milošću. Budući da je kecharitomene pasivan oblik perfekta, to znači da je Anđeo Mariju već zatekao u stanju punine milosti. Dakle,milost od Boga dana joj je od ranije, od početka života. Vrlo jednostavna je analogija koja se prenosi među kršćanima da bi se lakše razumjelo Marijino oslobođenje od istočnoga grijeha: „Pretpostavimo da čovjek padne u duboku jamu i neko mu pomogne izvukavši ga van. Taj čovjek je 'spašen' iz jame. Sada zamislimo ženu kako tu prolazi. Ona treba isto pasti u jamu, ali baš u trenutku kad treba pasti unutra, neko ju pridrži da ne padne unutar. Ona je također spašena od jame ali na još bolji način: Nije ju se vadilo iz jame nego je preventivno zaštićena od mogućnosti da se zaprlja.“
Odakle ta povlastica?
Bezgrešno začeće povlastica je koju je Mariji „osigurao“ Njezin Sin, Isus Krist. Dakle, i prije nego što ga je rodila, ona je bila predviđena u Božjem naumu, te su zasluge Njezinog Sina djelovale „unaprijed“. Katekizam Katoličke Crkve (br. 492) prenosi nam nauk Drugoga vatikanskog sabora koji precizira da je Marija „otkupljena na uzvišen način u vidu zasluga svoga Sina.“ Iako su kršćani od početka posebno častili Isusovu Majku, tek kroz stoljeća formulirali su određene izraze. Na Efeškom saboru u V. stoljeću nazvana je Bogorodicom, a u XV. se u Crkvu uvodi pobožnost prema Bezgrešnoj Djevici Mariji. Papa Siksto IV. godine 1476. odredio je i njezin blagdan za 8. prosinca. Dogma, vjerska istina o Marijinom bezgrešnom začeću, donesena je 8. prosinca 1854. godine. Papa Pio IX., inače duboko pobožan prema Nebeskoj Majci, bulom „Ineffabilis Deus“ proglasio je: „Preblažena Djevica Marija u prvom trenutku svoga začeća, jedinstvenom je milošću i povlasticom Svemogućega Boga, u predviđanju zasluga Isusa Krista Spasitelja ljudskog roda, bila očuvana od svake ljage istočnoga grijeha.“ Ovime je sažeo ono što je vjernički narod odavno držao kao istinu, te je time dao i poticaj većoj marijanskoj pobožnosti u Crkvi.
Pobožnost koja je zahvatila cijeli svijet
Uočimo sada i jednu zanimljivu „slučajnost“. U nizu od 18 Gospinih ukazanja u Lurdu, koje je Sveta Stolica u potpunosti odobrila 18. siječnja 1862. godine, Marija se jednom sama predstavila kao Bezgrešno začeće. Bilo je to Bernardici Soubirous 25. ožujka 1858. godine. Nešto ranije, 1830. slično ukazanje imala je i Katarina Laboure kojoj je povjerila izradu medaljice s Njezinim likom i natpisom: „Ja sam Bezgrešno začeće.“ Svima koji će je s vjerom u Marijino posredništvo nositi, obećaje velike milosti. I Lurdsko svetište, kao i raširenost nošenja čudotvorne medaljice, potvrđuju opću prihvaćenost ove pobožnosti kojoj je dogma o Marijinom Bezgrešnom začeću dala poseban zamah. Kroz pobožnost vjernici na jednostavan način „dodiruju“ marijansko otajstvo: od Njezinog bezgrešnog začeća do slavnog uznesenja na nebo, „od suradnje s Kristom u djelu Otkupljenja do sveopćeg Posredništva po zagovoru i redu milosti“ (Jean Guitton). Papa Ivan Pavao II. uz 150. obljetnicu proglašenja dogme o Bezgrešnom začeću BDM pohodio je Lurd obnavljajući pritom posvetu sveopće Crkve Bezgrešnoj Djevici. Među ostalim, u molitvi je naglasio Njezinu posredničku ulogu: „Ti vodi svoju djecu na hodočašće vjere, da budu sve poslušniji i vjerniji Božjoj riječi.Ti prati svakog kršćanina na putu obraćenja i svetosti, u borbi protiv grijeha i u traženju prave ljepote, koja je otisak i odraz božanske Ljepote.Ti, nadalje, podari mir i spasenje svim narodima. Vječni Otac, koji je želio da ti budeš bezgrešna majka Otkupiteljeva, neka i u našem vremenu obnovi, tvojim posredstvom, čudesna djela svoje milosrdne ljubavi. Amen.“
Apostol i „Vojska Bezgrešne“
Zbog toga što je Bezgrešna, Marija je naša pomoćnica u borbi protiv grijeha i zla. Ideal bi bio približiti se Njoj do sličnosti! Tako ga je postavio sv. Maksimilijan Kolbe koji je postao i apostolom Bezgrešne. U vrijeme Prvoga svjetskog rata, osim ratnih stradanja, događala su se i razaranja duša jačanjem liberalnih strujanja kojima je cilj bio rušiti istine Objave, a time i kršćanstvo. Dodajmo tome i izraženo djelovanje masona, sve do vrijeđanja i javnog ruganja Crkvi, što je posebno do izražaja došlo u Rimu. Tadašnji student teologije, poljski franjevac Maksimilijan Kolbe, osjetio je poticaj za osnivanje udruge koja bi radila na obraćenju masona, krivovjeraca, nevjernika, grešnika. Budući da je pripadao franjevcima konventualcima koji su posebno častili Bezgrešnu, i u duhu borbenog ozračja onoga vremena, udruzi je dao ime „Vojska Bezgrešne.“ Kao datum njezina osnutka slavi se 16. listopada 1917. godine. (Slučajno ili ne, upravo je na taj dan, samo 61 godinu kasnije, za papu izabran Poljak, Karol Wojtyla, veliki marijanski papa.) Kolbe je, prilikom osnutka „Vojske Bezgrešne“, kao jedan od uvjeta naveo i potpuno osobno predanje u ruke Bezgrešne i nošenje Njezine medaljice. Govorio je: „Približiti se Njoj, dopustiti joj da Ona zaposjedne naše srce, kao i čitavo naše biće, da Ona živi i djeluje u nama i preko nas, da Ona sama ljubi Boga našim srcem, da Njoj pripadamo bez ikakve zadrške.“ Da bi ostvario svoj cilj, širenje Radosne vijesti i obraćenje ljudi, upotrijebio je medije. Možemo reći da je apostolat medija povjerio Bezgrešnoj. Njoj u čast u blizini Varšave 1927. podigao je i Grad Bezgrešne (Niepokalanow) koji je postao velika redakcija za milijunsku nakladu tiskanih izdanja. Ondje je 1938. godine utemeljio i radio postaju koja postoji do danas. Ideju o Gradu Bezgrešne prenio je i u Japan. Iako je 1941. godine mučenički ubijen u logoru Auschwitz, djelo što ga je osnovao živi i danas. „Vojska Bezgrešne“ postoji kao međunarodna javna udruga vjernika Katoličke Crkve, a njihov je cilj definiran: „Pomoći kršćaninu da živi trajan proces obraćenja i nasljedovanja Gospodina, po primjeru Bezgrešne Djevice, žene slušanja i iščekivanja. Živjeti hrabro i ponizno misionarsku duhovnost za evangelizaciju. Imati revnost za dolazak Kraljevstva Božjega, kao i srce uzora – o. Kolbea.“ Za ostvarenje toga cilja koriste se sredstva: „Molitva, zajednički život, iskazivanje milosrđa prema starima, utamničenima, obiteljima u teškoćama, kao i svim ženama i muškarcima kojima je povrijeđeno dostojanstvo Božjih stvorenja, preko dragovoljnog rada. Širenje marijanskog tiska i Čudotvorne medaljice.“
Poticaj na život s Marijom
Što znači posvetiti se Mariji? Fra Celestin Tomić to je protumačio jednostavnim riječima: „Posvetiti se Mariji znači da će nam ona pomoći da se u nama utjelovi Krist, da Krist u nama živi, da živimo za druge, a ne za sebe, da budemo svjetlo, a ne tama, da budemo raspaljeni ljubavlju. Marija utjelovljuje u nama Krista ukoliko nastojimo biti poput Nje ponizni i strpljivi, i ukoliko i mi poput Krista strpljivo i dostojanstveno podnosimo nevolje, oprostimo našim tlačiteljima, budemo mironosci, blagi i ponizni kao i Krist. Marija će biti naša Majka ukoliko ne budemo odviše zabrinuti za sebe, već poput Nje za druge, spremni žrtvovati svoje vrijeme i ugodnosti, svoj odmor i počinak, svoj ugled i život da pomognemo bližnjemu, i to bez zlovolje, tužbe, gorčine, prijetnje, ulijevajući svima potrebnima nadu i ohrabrenje.“
Jednostavna molitva Bezgrešnoj
Članovi „Vojske Bezgrešne“, ali i svi Marijini štovatelji, mogu joj se moliti ovim riječima: „O, Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo, i za sve one koji se tebi ne utječu, a naročito za neprijatelje Svete Crkve, i za sve one koji su tebi preporučeni.“
