Čak i ako ne pratite religijske teme, vjerojatno ste upoznati s činjenicom da se Katoličkoj crkvi često puta upućuje pitanje u vezi gradnje kipova i postavljanju slika u hramovima.
Naime, Sveto pismo stalno upozorava na grijeh idolopoklonstva (klanjanja idolima), koji je usko vezan za kipove i slike. Možda najbolji citati za primjer (i najčešće upotrebljavan od strane kritičara Crkve) je dio iz Knjige izlaska na kojem se navodi Deset Božjih zapovijedi:
”Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi.” (Izl 20, 4-6)
U ovom citatu Svetog pisma, dakle, nalazimo zabranu gradnje bilo kakvih rukotvorina (“lika ili obličja”) pred kojima bi ljudi klečali ili ih služili. Mnoge su radikalne religijske zajednice otvoreno pozivale na napuštanje Katoličke crkve isključivo radi ove prakse, povezujući je s idolopoklonstvom. Ali te zajednice rade jednu fundamentalnu grešku radi čega im čitava argumentacija pada u vodu. Njihova logika ide u smjeru da katolici znaju što piše u Knjizi izlaska, ali namjerno čine suprotno, te da nemaju biblijskog objašnjenja za svoje rukotvorine. Bez ikakve sumnje, da je tako, Katolici se ne bi mogli smatrati Kršćanima, ali ovo nije slučaj.
Poslušajte nagovor don Josipa Radića koji je izvrsno objasnio razliku između idolopoklonstva (štovanja i klanjanja lažnim bogovima) i poštovanja prema svetim slikama i kipovima.
