Ako smo njena djeca i vjerni glasu što poput jeke odjekuje cijelim našim bićem u jednostavnosti srca sasvim sigurno možemo reći »Nismo došli da nešto vidimo, nego da molimo u blizini Gospe.« Ti hodočasnici žele samo jedno: Boga i Njegovu ljubav staviti ispred svega ostaloga u svojim životima, s Njime putovati do kraja zemaljskog cilja gledajući uvijek u smjeru vječnosti i razbuđivati dodirom Neba sve one koji su na tome putu pozaspali na hladnoj postelji svijeta ukazujući im gdje će i na čijim rukama pronaći pravi odmor i toplu okrepu.
Gospine poruke ostajući u središtu pozornosti na mjestima ukazanja savršeno prijanjaju uz to stanje duha svijeta oblikujući Ga u silu Duha svetoga, milošću jednog blagog oka koji uporno upravlja pogled nad dolinom grešnika koja se ispunja suzama ranjenih života. Taj pogled uspinje izmučena i trošna tijela u stanje one nebeske mladosti gdje se vremenito spaja sa vječnim a prolazno sa neprolaznim, darujući duši tako potrebna krila anđela za let prema vječnoj domovini i tako željenom zagrljaju u ruke Očeve sigurnosti.
Gotovo je nemoguće riječima opisati to uzdignuće duše u nebesku stvarnost ali ono što je svako srce hodočasnika svjedočilo, je potpuno jasan opis prosvijetljenja svijesti prilikom kojega im se čitav život odvrtio pred očima poput filma i po prvi puta jasno moglo razaznati svaki događaj u svom životu - kada su Bogu rekli "da", kao i svaki onaj kada su Mu rekli "ne".
Rečeno nam je u Međugorju da su tamošnja ukazanja posljednja na zemlji, te da će, jednom kada tamo prestanu, prestati posvuda. Baš kao što se Marija u Fatimi ukazala da bi svijet upozorila na bezbožni komunizam i druga zla, u Međugorju se ukazuje kako bi oglasila uzbunu svakom pojedinom srcu i u njega ulila spoznaju da mir nije nešto nego netko, da molitva nije govor već stav srca, da ovo iako je vrijeme zla također i vrijeme velikih milosti ali i velikih kušnji za sve one koji žele slijediti put mira. Napajajući svoje snage i volju u Onoj kojoj je Bog u srce slio svu nježnost, utjehu i mir, naše predanje i pouzdanje doprinosi uspješnosti njezinih zagovora gdje sebi i drugima otvaramo put u radost kraljevstva nebeskog, u raskoš mira i divote prema obećanom novom nebu i zemlji.
Iskoristimo to vrijeme dok je Ona sa nama pronoseći blagost nad pustopoljinama umrlih nadanja stapajući svoje promukle glasove u Glas koji žubori rijekom milosrđa sa brda spasenja. Uronimo svoje tjelesne snage u Božji krvotok pronoseći spas po Križu i zapečatimo sve prostore nad kojima vlada zlo i mržnja pečatom Boga živoga. Tamo gdje prestaje naša snaga počinje Njegova milost, gdje se djeca svjetla koju vode vjerne Majčine ruke predaju Božjem milovanju i nadnaravnoj zbilji koja se pretače u nemilosrdnu stvarnost čineći je blagoslovljenom zajednicom djece Božje.
Rastući pod srcem Majke poslušajmo srcem otkucaje Predivne koji nas bude iz tjeskobnih noći u jutra okupanih neprolaznim sjajem zraka sunca i rosom nebeskih slapova milosrđa teprogovorimo svojim djelima na moru života snagom s visina na ubojite oluje Antikrista. Kaže nam Gospa "Morate naučiti odbijati od sebe sve što vas udaljava od Božje riječi i čeznuti samo za onim što vam je približava. Ne bojte se. Ja sam tu. Niste sami."dok plače na sve strane krvavim suzama u kojima se očituje neprekidna ljubav i žar da privuče oslabjelu i malaksalu djecu djecu pod svoju zaštitu. Upozorava i približava u razum i srce "Draga djeco, ne želim ništa za sebe, nego sve za spasenje vaših duša. Sotona je moćan i zato se vi dječice, ustrajnom molitvom privijte uz moje majčinsko Srce"mjesto gdje ćemo se skloniti kada navale na nas valovi zavodljive ponude svijeta.
Daje nam rješenje "Draga djeco, u molitvi ćete spoznati najveću radost i izlaz iz svake bezizgledne prilike"i trajni odgovor na sve zablude koje haraju svijetom lažnim naukom sotoninih sljedbenika. Gospa je naglasila važnost moljenja Krunice u svakome njenom ukazanju, tražeći od djece da svaki dan mole Krunicu za mir. Drugi glavni dio poruke Fatime je posvećenost našoj Gospi od Bezgrješnog srca, koja je strašno uvrijeđena i povrijeđena grijesima čovječanstva i od nas s ljubavlju traži da je utješimo okajanjima. Pokazala je svoje srce okruženo trnjem (koje je predstavljalo grijehe protiv njenoga Bezgrješnog srca) djeci, koja su razumjela da je njihove žrtve mogu utješiti.
I mi smo ta djeca,pozvana s brda milosti da prenosimo Njen glas dalje u bezbožni svijet,vračajući izgubljeno stado u ruke Onome koji je na križu zagrlio čitavo čovječanstvo. “Draga djeco! Ja sam s vama u ime najveće Ljubavi, u ime dragoga Boga koji vam se približio preko moga Sina i pokazao vam pravu ljubav...Zahvaljujte Bogu za dar što sam s vama, jer, kažem vam, velika je to milost.“