Lijepa si u svojoj boli iako te ranjava duboko, u samoći koja te drži za ruku umjesto onoga koji te nije prepoznao kao svoju nježniju stranu. Lijepa si jer sanjaš o onome što se druge boje sanjati , što ne bježiš u nečije noćne more nego u stvarnost koja teče prema vječnosti, zbog toga što te svijet nije upoznao do kraja i prihvatio kao svoju. Nedohvatljiva svima ali Ocu Nebeskome poznata kao vrijedan dijamant koji ne može svatko nositi.
Posebna si, blagoslovljena i jedinstvena. Djevojko iz snova satkanih od niti nebeskih ljepota, ovaj svijet tebi nije ni do koljena.
Posebna, jer te ne definira površna ljepota odglumljenih osmjeha i lice pokriveno maskama, jedinstvena jer od svih cvjetova samo ti si procvjetala, a da nisi uvenula, brižno zalijevana blagoslovima, nitko te nije ubrao tko nije vrijedan tvoga pogleda. U tome je tajna,tvoja ljepota odraz je nekog drugog svijeta.
Iako će mnogi okrenuti glavu od tebe smatrajući tvoje blagoslove nedostatkom, netko će uvijek ostati licem okrenut prema tebi i uvijek iznova diviti se ljepoti koja trajno oduzima dah. Svemoćan u ljubavi, Bog koji te stvarao, okrenuo te iznutra prema vani i otkrio moć srca koja je pokorila snagu tijela. Tvoje srce kuca jače od bila što ga nameće sila ovog svijeta.
Ali, doći će netko tko će izmoliti tvoju skrivenu ljepotu, doći će onaj tko će te naći u masi ispraznih vrijednosti i prepoznati u toj gomili prekrivenoj lažnim sjajem, onaj koji je najprije tražio što je u božjim očima lijepo i našao to u tebi. Za takve susrete vrijedi čekati i ostati svoj do kraja.
Lijepa si, jer si zagledana u Nebo i upijaš njegovu ljepotu, svaka pora tvoga bića diše u tišini tvoje molitve, u miru tvoje savjesti, u riječima dok moliš krunicu i izgovaraš ime 'Zdravo Marijo'.
Obasjana sjajem Njenog svetog lica, obraz ti se natapa suzama koje skrivaju radost i tugu istovremeno, vjernost i brigu, plahost i snagu. U suzama koje čine potoke sjajnijima, vode mirnijima, oceane većima. U ime velike ljubavi, činiš male stvari važnima, svoje ruke snažnijima, svoje oči budnijima. I zato, Nebo je u tvojim rukama kao poklon Svevišnjega.
I budi takva jesi iznutra jer izvana ne vrijedi više i ne traje duže od jedne noći i jednog dana, sve što dolazi iznutra proteže se u vječnost i ostavlja trag duži od riječi koje si sto puta već čula, duži od mišljenja koji ti svijet pripisuje, duži od pogleda kojim te tu i tamo odmjeruju mjerom koja ne seže do tvojih dubina, do središta tvoga velikog srca. Tvoja ljepota teče sa bistrog izvora i može je piti samo onaj koji je sa istog izvora.
U zamjenu za tvoju ljepotu mogu ti ponuditi najviše ono što mogu i Bogu samom, srce čisto i raskajano, predanost božjoj volji i dušu što leti na krilima anđela prema vječnoj ljubavi. Lijepa si jer ljubiš, jednostavno i čisto, poput One što se ne umara ljubeći. Težiš doživjeti ljubav koju treba osloboditi iz okova prolaznih strasti i hirovite privlačnosti, mrsiš planove onoga koji želi zatrti svaku klicu istinske ljubavi, gradiš svoj svijet prema planovima jedinoga pravoga Graditelja. Tvoje mjesto u svijetu prolaz je za nešto puno više.
I vjeruj, nekome će se otvoriti oči i pokucat će na vrata tvoga 'malog' svijeta, nekoga će zaslijepiti pogled koji upravlja svoje misli i osjećaje stazama nevremenite sreće, ponesena u radosnom susretu koji uplovljava u rijeku ljubavi, pripojena na izvoru beskrajnih milosti upoznati ćeš onoga koji ti je oduvijek bio blizu. Znaj, iako ti se sada čini dalek, vjeruj mi, ako ti je Bog blizu, i on ti je.
Budi lijepa za njega, koji čeka kao i ti, skriven u sjeni svojih molitvi, u tišini svojih želja, u svijetu koji nije od ovoga od svijeta. Zaogrnuta ljepotom Najljepše , tajnom Najuzvišenije, sjajem Najsjajnije, stoj ponosna na vidicima božjeg pogleda, na dohvat rukama Stvoritelja.
Stvorena si da budeš najprije božja a tek onda'nečija' i da svoju ljubav rasipaš iz ruku Onoga koji ljubi tebe i onoga koji te čeka, u zajedničkim molitvama. Neka te On oblikuje u savršenu dušu za srce onoga u kojeg možeš cijela stati i podijeliti tajne koje razotkrivaju božanske osjećaje. Lijepa si, jer ne ljubiš po ljudski i rukama ne grliš i mislima ne bježiš u osjećaje što nestaju ranom zorom, već se daješ za vječnost trenutka što se rađa iz srca stvorenog da kuca, živi i umire u dvoje. Lijepa si djevojko, jer se uzdižeš iznad svijeta i skrivaš Nebu pod oblake, uzdižeš iznad ispraznih shvaćanja i lažne zavodljivosti, sipaš na svijet prepun prolaznosti, kišu milosti za sve one što se boje biti lijepe, najviše u očima Stvoritelja. To je hrabrost koja resi velike i jake žene.
Ne dopusti da te svijet otkrije i sašije ti haljine po mjeri svoje slobode i mode, ne dopusti rukama što služe vremenitom da prljaju tvoje lice, ne dozvoli nikome tko te neće povesti preko mosta što spaja nebo i zemlju u neke mračne svjetove gladne tvojih boli i suza.
Poželi samo jedno na putu kojim imaš sada proći, da te vodi ruka božja do onoga koji je spreman diviti se ljepoti koju nosiš i ljubiti te iskreno i čisto, iz dubina svoje duše. Posebna, jedinstvena, svoja, blagoslovljena rijetkim blagoslovima...sve na tebi obrisi su najljepše zore iz koje izranja sunce nečije životne sreće i pogleda koji se ima sresti kada se prepoznaju da nisu više dvoje, nego jedno, stvoreni da se otprate u vječnost neke druge, još ljepše zore.
Toliko vrijediš i još puno više, blagoslovljena i voljena, djevojko iz božjih snova kojoj svijet nije ni do koljena.
