Pobjegli smo od ljubavi koja žudi za nama i pali u ruke onoga koji zauzvrat nudi lažni sjaj za bogatstvo i ljepotu srca, pobjegli smo i sakrili se u bespućima svijeta svatko u svoj kutak, usamljeni...napušteni...razočarani.
Knez ovoga svijeta zna da u svakom otkucaju srca titra ljepota duše koja gradi most između Neba i zemlje, vidljivoga i nevidljivoga, nemogućeg i svemogućeg. Zli ga ima cilj srušiti, pokidati mu svaku sponu i svako uže Božje milosti, razdvojiti vjeru od nade, dušu od srca, tijelo od duha. Ima cilj jednom zauvijek zatvoriti vrata našeg srca da u njega ništa ne može sići, ući ni izaći, nijedna molitva i vapaj taknuti, nijedan osjećaj razbuditi,nijedna milost ohrabriti.
Poziva nas naša Gospa sa brda spasenja glasom što odjekuje u našim jecajima, miluje suze u našim bolima, smiruje bol u umornim tijelima, poziva nas glasom koji prodire do naših dubina i traži tvoj odgovor "evo me Majko, sve Tebi dajem, svaku suzu moga srca, svaku ranu što krvari, uzmi me Nebeska Liječnice duše i tijela". Zna naša Majka koliki bi potoci suza nepovjerenja iz njega potekli, kolika rijeka nepouzdanja bi se izlila u Njeno Majčinsko Srce jer Ona je spremna biti preplavljena našim suzama i vapajima, tugama i bolima. Njen pogled prodire u dubine naših praznina što guše svaku spoznaju da u Bogu dišemo i trajemo živeći vječnost svih milosnih trenutaka.
Njena ruka poseže sve do vrhova tvojih sumnji i zabluda što te razapinju na životnim križevima, Njen glas traži tvoje misli što te ostavljaju svake noći i dana na putu gdje umire nada da pripadaš Bogu i da je On tvoja snaga.
Kako je krhko ovo srce kad poželi rasti i boriti se za Ljubav, kako ga je lako slomiti i odbaciti baš onda kada ga trebamo sačuvati, ovo srce što krije u nama veličinu svemira i cijelog stvaranja, ovo srce što za Nebom krvari i plače za vječnim zavičajima i prostranstvima duše. Koliko smo ga puta pokušali sakriti čineći od njega hladnu stijenu na kojoj unatoč tome naš Gospodin prislanja glavu vjerujući još uvijek u toplinu unutar njega, koliko smo puta htjeli suzbiti onu zraku svjetlosti što iz njega klija, ovom srcu smanjili mogućnost da čini nevjerovatna djela, da raste i sunča se nad Nebom što liječi i ozdravlja, njeguje i usavršava.
Ne možemo sakriti srce koje krvari jer ta krv natapa nebesa, ne možemo disati život punim plućima dok nam srce vene u grudima jer te grudi udišu samo čisti zrak Duha svetoga, ne možemo razvijati trajne osjećaje dok nam srce steže obruč mržnje i nepraštanja jer srcu je potreban krvotok koji se spaja na izvor milosrđa i nepresušnog praštanja.
Otvorimo svoja srca ponizno pred Onom koja zna kako s njime postupati, na koji ga način držati da ne popusti vjetrovima svijeta i kome ga odnijeti a da ga ne odbaci nego zadrži kao ukras Neba, kao dragulj na kruni života. Otvorimo ga pred lavinom nježnosti i samilosti pred Srcem koje je prepuno razumijevanja za neizgovorene molitve, za dane i noći u kojima smo tražili razloge da nema smisla i dalje vjerovati, nadati se i koračati ususret Istini. Kaže nam Gospa da joj predamo tajne svoga srca, one koje nisu vidjele svjetlo dana i u mraku otkrile sjaj zvijezda, one koje smo zakopali bez blagoslova, sve one tuge koje nismo oplakali,one suze koje nisu navrle na oči već su okopale stazu samouništenja.
Ona zna kako rukovati sa srcem kojeg milost još nije dotakla i ljubav ispunila, ona može zacijeliti ove rane melemom svoga majčinstva i dati mu život radosti svakim otkucajem svoga bila.
Ona, jedinstvena nad svim majkama ima vlast nad svakim srcem kojeg je ugrabila patnja i oduzela mu pravo na osjećaje ljubavi i mira ima moć izliječiti ga i ostati mu vjerna njegovateljica sve do onog časa kada ga pripremi za vječnost. Možemo li se u ovoj suznoj dolini izgubiti u olujama životnih vihora ako slijedimo Marijin lik stazom isklesanom molitvama, suzama i pokorama,možemo li u ovom ludom vremenu ostati prisebni ako svoje srce prislanjamo uz Srce Gospodina našega Isusa Krista. Možemo i puno više od toga, više nego što možemo zamisliti, više nego što možemo i sanjati ako s iskrenim predanjem izložimo sve tajne srca, svu nemoć i sve ono protiv čega se nemamo više snage boriti pred pragom Božjeg milosrđa i pred veličinom ljubavi koja nas susreće upravo onda kada je odustajanje "jedini" izbor koji imamo. Odustajanje nije poraz nego pobjeda ako pustimo da nas vodi Božja providnost i vodi ruka koja je nosila Boga pod srcem.
Kaže nam Gospa"dajte mi vaše patnje"...nije to samo poruka i obećanje nego stvarnost moćnija od životne, stvarnost odbačenih i prezrenih koji su jasno čuli Njen glas i prepoznali da je ovo Njeno vrijeme a oni njena dječica. Ova djeca "preživljavaju" zalijevani milošću koja teče i slijeva se sa međugorskih brda ravno u njihova srca, u njihove živote, prostore i vrijeme. Ova djeca nisu djeca svijeta niti su rođena za njega već su djeca Neba i žive Nebo na zemlji. Ova djeca su dio velikoga Božjeg plana kojeg je pokrenula Gospa i preko koje će privesti djecu svijeta natrag u svoj zagrljaj.
Tko ju je prihvatio kao svoju Majku neprestano osjeća njenu zaštitu jer ga Ona svakodnevno "naoružava"blagoslovima i milostima kojima će prebroditi dane i noći svoga života.
Obećaje nam "Majka će pomoći", nije nam ovdje rekla Vaša Majka već se naziva Majkom a o tim riječima možemo puno razmatrati. Slušajmo srcem i nećemo pogriješiti. Kada je Gospa dala ovu poruku Mirjani, Mirjana je osjetila da joj može reći: „Svi smo došli k tebi s našim patnjama i križevima. Pomozi nam, molimo te.“ Gospa je upravila ruke prema nama i rekla: „Otvorite mi vaša srca, dajte mi vaše patnje. Majka će pomoći.“ Kako je lako tako živjeti (hodočastiti).
Neka se tvoj nebeski plan za Međugorje ispuni u potpunosti Majko naša! Uzmi nas kao tvoja posebna sredstva!