Tu smo Njega gledajući ga u suzama,suzama svojim, svoja srca prali, skupa s anđelima, kapi ljubavi na dlan stavljali, Njoj za utjehu svaku blagoslivljali. Ovdje su te mnogi,moj Isuse, po prvi puta susreli i blizinu Božju iskusili, u toj kapljici vode tako svete, svoje grijehe isplakali i upoznali Tebe. Nad rukama Tvojim ispruženim preko kojih grliš ovaj svijet, sunce je vječno zasjalo a svjetlost se Gospina nad Tobom rasula kao slap se spustila sve do Tvoga koljena, da bi svakog od nas milost dotakla. Ovdje vidi svatko od nas oko Tebe okupljenih, tu malu suzu Međugorja, tu gdje se svaka žalost u radost pretaka i nosi sa sobom u srcu svom mali dio Neba Gospinog.
Ima li na ovome svijetu mjesto tako malo a dovoljno veliko da primi toliko duša ranjenih životom, a uz to sva ta srca pristigla prazna i bez trunke radosti u novi život povratiti, kao mjesto gdje stoji živi kip Uskrslog. Ima li mjesto za kojeg možeš reći da najveći događaji nisu najglasniji, već najtiši sati koje upravo ovdje možeš doživjeti. Ima li boljeg mjesta od ovog gdje sve svoje grijehe, nevolje i slabosti možeš pokopati a svoju dušu uzdignuti i pogled svoj uprijeti prema brdu na križ tako blistavi. Koliko smo samo puta ovdje zaplakali i spoznali da i On skupa s nama plače ali da suza Njegova potresa nebesa a naša tako lako ishlapi. I ti si koliko i ja često tu pomišljao "zašto Bože baš ja" pa si vidio Njega u suzama kojih nitko u kasnim noćnim satima ne sakuplja, ne grli, ne gleda.Koliko je puta ta suza pred tvoje noge pala i te iste oprala kao nekad što je On svojim učenicima.
Više nisi kao ni ja govorio "zašto Bože baš ja" već si se sam na Križ popeo da bi u Njegovim očimo vidio sebe i tu suzu koja je prolivena samo za tebe. Ta suza tako nijema, tako dragocijena, prolama srcem svakog hodočasnika, što je poput bisera u svijet nose svojim bližnjima, svojim dragima. Ima li mjesto tako sveto da može postati slika vječnoga kao ono gdje se čuje pjesma Uskrsla koju Gospin glas s Brda kamena milošću dariva, u toj maloj suzi Međugorja.
