"Ja sam vaša Majka, volim vas i želim poticati na molitvu. Ja sam draga djeco neumorna i zovem vas i onda kad ste daleko od moga srca."
Hvala Ti na riječima utjehe kojima si me tješila kada sam pala pod teretom svakodnevice pritisnuta mlakošću i lijenošću srca koje nije davalo znakove života u Bogu, srca čijim je venama kolala tekućina napajana na izvoru svake protivšine istine i ljubavi. Stajala sam tada blizu, dovoljno blizu onoj istoj svjetini koja je vikala "RASPNI GA, RASPNI"i istom s njima vikala. Vikala protiv ljepote i radosti, nježnosti i topline, vikala protiv milosrđa i dobrote, ljubavi i mira. Gdje mi je bila savjest? Otac iluzija, igrajući se mojom nestalnošću i nesigurnošću, pomiješao je sva moja uvjerenja.
Poljuljao je moju sigurnost i odvukao me na stranputicu koja vodi u ništavilo, odvojio me od svjetlosti i ranjena me srca okrenuo protiv Stvoritelja, uzoholio moju bijedu i pregazio dostojanstvo koje sam dobila od Stvoritelja. Uvukao se u moje sjećanje i zamračio stazu koja me je vezala za vrelo života. Gdje mi je bila radost? Otac svih laži uvjerio me da svaki iskorak prema istini i životu vodi u nezadovoljstvo. S takvim teretom koji guši i pritišće ljubav, nisam mogla nikamo krenuti, doli stazama beznađa na kojima nailaziš na stope zemaljskih briga i gorčine gdje bi umorna od ispraznosti usnula na ležaju sebeljublja i snovima plovila u tamu ispunjenu prividima stvarnosti.
Gdje sam bila ja? Moje veliko Ja raslo je iz dana u dan i tonulo u suton gdje se moja ranjena narav suobličila tami u kojoj nije bilo mjesta za zvijezde i njihov sjaj. U tom svemiru ispražnjenog od svakog svjetla, od svake nade i života moj mrtav duh lebdio je bespućima smrti. Činilo se izgubljena zauvijek, dok me glas tišine nije probudio, glas iz kojeg je strujao život vječni i zauvijek opkolio moje srce, misli i tijelo.
U tom svemiru zasjala je zvijezda najsjajnija i rasvijetlila moj mali svemir, ispunila ga divnim bojama i brojnim zvjezdama. Tada nisam bila više važna ja, niti je ono više postojalo.
Bila je važna Ona i Njen glas koji se sve jače dopirao do mene. Bol Majke i suze kojima je oprala moju dušu i srce, isprale su svaku laž i okupale istinom u kojoj sam pronašla radost vjere. Ona se raduje ako se Njeno dijete raduje ali trpi i plače ako to dijete zaluta od Nje, voli jače i kad je daleko,i snažnije grli kada je blizu.Ona je Majka ljubavi.
