Simbolika ovog kršćanskog običaja svima je dobro poznata, pa postoji li onda bolja prigoda od ove da vam ispričam priču o četiri svijeće?
Jednom davno, polagano gorjevši razgovarahu četiri svijeće. Tišina koja ih je obavijala bila je dovoljno snažna da se njihov razgovor mogao čuti.
- Ja sam MIR... - izusti prva svijeća - ...ljudi me ne uspijevaju sačuvati pa nema ni potrebe da gorim. Mislim da ću se ugasiti. Rekavši to, prva svjećica doista se ugasi. - Ja sam VJERA... - kaza druga svijeća - ... mnogi ljudi me uzimaju vrlo površno i sve manje ih zanimam... Ne vidim razloga da dalje gorim. Te se i ona ugasi. Obeshrabrena njihovim postupkom, treća svijeća žalosno progovori: - Ja sam LJUBAV... nemam više snage, ljudi često zaboravljaju na mene. I ona ugasnu. Nato u sobu uđe dijete i iznenađeno ugaslim svjećicama tužno reče: - Što je ovo? Pa... trebale ste gorjeti do kraja... Dok su mu niz lice lagano počele kliziti suze, oglasi se posljednja, i dalje plamteća svijeća: - Djetešce, obriši suze... Ne boj se! Dok ja gorim, moći ćemo upaliti i ostale. Ja sam NADA! S nadom ću zato i završiti ovaj post. I željom da se u nedjelju, s prvom upaljenom svijećom, rasplamsa ljubav,vjera i mir u svim srcima!
"Draga djeco... Danas vas pozivam da nešto stvarno učinite za Isusa Krista. Želim da svaka obitelj župe donese, kao znak predanja Isusu, po jedan cvijet do dana radosti."
Stoga budimo cvjetići koji će rasti zalijevani kišom ljubavi i blagoslova naše nebeske Majke,okupani mirom,vjerom i nadom ovoga adventa,pripremimo dostojan prostor u svojim srcima do toga dana velike radosti.
