Sadržaj autora medjugorje-info.com

Smije li vjernik svetu hostiju gristi ili je treba samo progutati?

Program ovogodišnjih korizmenih tribina, koje već tradicionalno organizira Bratovština sv. Stjepana Prvomučenika Gorica-Sovići, započeo je u petak, 19. veljače 2016. godine u 20,00 sati, gostovanjem gosp. IVICE URSIĆA za neke nepoznatog, a za neke i ponajboljeg radijskog urednika i voditelja rado slušane radio emisije „Uvijek nedjeljom“ koju prenose i naša radija Radio Grude i Radio Mir Međugorje.

Kako bismo pravilno naučili moliti, potrebno je postati – biti jednostavan i ponizan poput djeteta.

Zahvaljujem ti, presveti Gospodine, Oče svemogući, vječni Bože, što si se udostojao mene nevrjednoga slugu svoga, ne zbog kakvih mojih zasluga, nego samo po svome milosrđu, nahraniti dragocijenim Tijelom i Krvlju Sina svoga, Gospodina našega Isusa.

Prije deset dana ušli smo u sveto i milosno vrijeme Korizme.

Sv. Petru Damianiju pustinjaštvo je bilo milije nego profesura, ali je svejedno postao učitelj, i to ne bilo kakav, već crkveni naučitelj.

Pastirska riječ pape Ivana XXIII. uvijek je snažno odzvanjala među kršćanskim pukom. Osvojio je srca spremnošću da čovjeku svoga vremena uputi riječi utjehe u toplini njegova doma i zaštiti obitelji.

Mila Majko Međugorska

“Draga djeco! Želim vam zahvaliti od srca na vašim korizmenim odricanjima. Želim vas potaknuti da otvorena srca i nadalje živite post. Postom i odricanjem, dječice, bit ćete jači u vjeri.

O dođi Duše Sveti dodirni moje srce kako bi mogao ljubiti Isusa, Mariju, Crkvu, cijeli svijet.

"Podigni oči i vidi kako su me vaši grijesi pribili na Križ. Krvarim iz ljubavi za vas.

Nakon dužega razmišljanja odlučila sam poći na ispovijed. I to nekako »drukčiju«. Nisam htjela učiniti »nabrajaljku« od nekoliko minuta ili sekunda kako bih samo nabrojila grijehe. Htjela sam dobro čuti i svećenika i ono što će mi reći. Obično ga s druge strane rešetke i ne čujem dobro, pa se naprežem. No, moja je odluka završila lošim rezultatom, ako to smijem reći. Nisam dobila oprost, ni savjet, a kamoli malo utjehe i smirenja. Uvaženi gospodin ispovjednik rekao mi je da sam prokleta ja, da je prokleto moje dijete, drugi i još pet mojih pokoljenja. Da nam treba »izliječiti obiteljsko stablo«. Bila sam sablažnjena, prestrašena, izbezumljena. Oporavak je trajao danima, mjesecima… Sada sam se usudila ovo napisati i poslati vama. Čini mi se da je sve došlo na svoje, da sam sada smirenija. Sve najbolje spoznajemo iz vlastitih iskustava. Imala sam iskustvo biti nad provalijom. A ono »prokletstvo« i potreba za »izlječenjem obiteljskog stabla« iz ispovjedaonice muči me i dalje…