Evanđelje po Ivanu, 9. poglavlju, govori o Isusovom ozdravljenju slijepca od rođenja. Nakon što je kazao svojim učenicima da čovjekova sljepoća nije imale nikakve veze s njegovim čovjekovih grijesima ili grijesima njegovih roditelja, Isus nanosi blato na čovjekove oči i govori mu da ga ispere u Siloamu.
Počevši od petog stoljeća, kršćani su identificirali mjesto u Jeruzalemu kao Siloam i mjesto gdje se čudo dogodilo. Ali bilo je to do prije deset godina kada su arheolozi pronašli ono za što su oni sigurni da je drevni Siloam.
Poput mnogih takvih nalaza, bilo je gotovo slučajno. Tijekom građevinskih radova za popravak cijevi za vodu u blizini podizanja hrama, izraelski arheolozi Ronny Reich i Eli Shukron pronašli su “dva drevna koraka u kamenu.”
Časopis Biblical Archaeology Review piše: “daljnja iskopavanja otkrila su da su oni bili dio monumentalnog bazena iz razdoblja drugog hrama, razdoblja u kojem je Isus živio.” Bazen je trapezastog oblika i 225 stopa dugačak, piše Christian Today.
Evanđelje po Ivanu nije jedina knjiga Biblije koja je arheološki potvrđena u neposrednoj blizini. Kako Pregled govori čitateljima “počeci Siloam bazena sežu još dalje u povijest – najmanje sedam stoljeća prije Isusovog vremena.”
Bazen je bio dio priprema koji je kralj Ezekija izradio u očekivanju opsade kralja Sanheriba od Asirije.
Prema 2. Knjizi Ljetopisa 32, “to je bio Ezekija koji je blokirao gornji izvor na Gihonu te kanalizirao vodu dolje na zapadnu stranu Davidova grada.”
Iako je postojanje takvog tunela bilo poznato još od kraja 19. stoljeća, mnogi znanstvenici su neodlučni da ga povežu s ovim spomenutim u 2. Knjizi Ljetopisa. Opsežno iskopavanje područja Reicha i Shukrona ih je dovelo do zaključka da je priča u 2. Ljetopisa koja ga pripisuje Ezekiji zapravo točna.
Prema natpisu u jednom od tunela, nazvan “natpis Siloam” dvije ekipe kopale su u suprotnim smjerovima – jedna sa sjevera, a druga s juga – a sastali su se u sredini. Rezultat je bio pouzdan izvor vode koja je omogućila Judeji da izdrži asirske opsade.
Priča o otkriću Siloama također naglašava rastuću cijenjenost znavstvenika povijesnih kvaliteta četvrtog evanđelja. Tradicionalno, više liberalni znanstvenici ne samo da su odbacivali povijesnost Evanđelja po Ivanu, oni su ga okrivili, barem djelomično, za porast antisemitizma. Ukazali su na višekratnu uporabu izraza “Židovi”.
No, kako je papa Benedikt XVI napisao u “Isus iz Nazareta”, Evanđelje po Ivanu “počiva na iznimno preciznom poznavanju vremena i mjesta, pa može biti proizvedeno samo od strane nekoga tko je imao odlično znanje iz prve ruke o Palestini u Isusovo doba”.
Postalo je sve jasnije kako je neodrživ stav znavstvenika da ne vjeruju u Bibliju.
