Tako je i sa našim srcem. Ako svaki dan u svoje srce stavimo dvije-tri riječi molitve, ono raste, razvija se i daje cvijet. Ako dva - tri dana u saksiju na stavimo vode, vidimo kako cvijet nestaje kao da nikad nije ni postojao. Gospa kaže da, kada dođe vrijeme za molitvu, često puta mislimo: umoran sam, sutra ću! Dođe sutra i prekosutra, i tako svaki dan svoju molitvu udaljavamo od sebe, i u naše srce ulazi sve ono što dolazi sa loše strane.
Gospa kaže kako cvijet ne može živjeti bez vode, tako i mi ne možemo živjeti bez ljubavi Božje. I kaže, molitva srca se nikada ne može naučiti ni nastudirati. Molitvu srca jedino možemo živjeti, iz dana u dan ići jedan korak naprijed.
Kad Gospa preporučuje post, od osoba koje su bolesne ne traži da poste o kruhu i vodi, nego da se taj dan odriču onoga štoim je najdraže. Za osobe koje su zdrave, a kažu da ne mogu postiti, da ih boli glava, da im se manta, Gospa kaže, ako mi činimo post iz ljubavi prema Isusu i njoj onda neće biti nikakvih problema. Jedino što fali je naša čvrsta volja.
