Smrt djeteta i teret života, ostavile su dubok trag na srcu ove majke, ali utjeha koja je stišala bol i suze jača je od smrti.
74-ogodišnja majka Ruža i 76-ogodišnja g. Kata iz Ciglenika dolaze često u svetište Gospe Brze Pomoći . Obje su prognanice iz Bosne. Gđa Ruža iz Gornje Tramošnice, u blizini Brčkog, izbjegla je s obitelji u Njemačku 1991. g. kod sina. Nije bila kod sina izbjeglica, ali morala je napustiti svoj lijepi dom i imanje. G. 2001. druga dva sina su kupila jedno imanje u Cigleniku i ona se s njima tamo preselila. Nuđeno im je da se smjeste u tuđe kuće u Kostajnici, ali g. Ruža je rekla da ne žele ići na tuđe suze, jer nikada mira ne bi imali. U G. Tramošnici živjela je pod okriljem Gospe od Anđela. Bijaše to njihova višestoljetna zavjetna župna crkva. Rodila je ona šestero djece i sve ih stavljala pod zaštitu nebeske Majke i u svakoj potrebi ih njoj preporučivala. U 50-oj godini života, ostavši udovica, nosila je veliki teret udovištva i prognanstva.
Prije pet godina, došla je još jedna velika rana na srce. Umrla joj je kćerka Marija od nemile bolesti, na sam blagdan Gospe od Anđela. Pokušava vjerovati i pronaći utjehu da ju je sama Gospa od Anđela povela k sebi. Iako nalazi radost u osmero unučadi i dvoje praunučadi, smrt kćerke je g. Ružu teško ožalostila. Čula je tek tada za ovo Gospino svetište. U svojoj neutješnoj majčinskoj boli, okrenula se ona hodočastiti Gospi u Brod, kadgod joj je moguće. Ta, ona zna za jade i nevolje, za smrt vlastitoga djeteta. Zato ju Ona jedina može utješiti. Tu je pronašla melem na svoje izranjeno srce. Iz mjeseca u mjesec sve češće je dolazila Gospi. Daljina od svog zavičaja izazivala bi veliku sjetu. Iako je u Cigleniku sa svojim najdražima, opet rodni kraj, grobovi roditelja i supruga, vuku srce. Ali kada dođe Gospi u Brod, tu nalazi utjehu, mir i snagu za nošenje svoga križa. S njom je gotovo uvijek i g. Kata, rodom od Dervente. Tako se tješe međusobno i zajednički obilaze Gospu. G. Kata je još i iz Bosne, puno ranije dolazila tu. Ona ju je i potakla da pođe k Gospi Brze Pomoći. Tako obje mole i zahvaljuju Gospi.
Majka Ruža kaže: "Gospa me prati oduvijek i ne mogu bez nje. Odveze mene povremeno sin u Tramošnicu Gospi od Anđela i na groblje, ali Gospa u Brodu mi je sada bliže. Sve sam više vezana uz nju. S radošću joj hodočastim. Ona mi je snaga i utjeha. Znadete, kada se žedan čovjek nađe u pustinji, pa naiđe na izvor vode, koliku radost osjeća dok je pije. Tako se i ja osjećam u ovom Gospinom svetištu. Gospa je taj moj izvor i moje vrilo“.
