„Hvala vam što ste se odazvali momu pozivu!“ Oni ne mogu shvatiti kako Gospa može zahvaljivati tamo nekoj priprostoj djeci. A upravo u toj zahvali krije se snažan biblijski motiv koji mnogo govori.
U Starom zavjetu često nailazimo na zahvaljivanje Bogu za njegova dobročinstva, a posebno je snažno izraženo u brojnim psalmima (Ps 66; 118; 124; 135).
Zahvaljivanje je snažno prisutno i u Isusovu životu, i to zahvaljivanje za djelo koje mu je Otac povjerio. Naočigled činjenice da su njegovu riječ prihvatili i za njim pošli jednostavni, priprosti i maleni, Isus se zanosno obraća Ocu zahvalnom molitvom: Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima (Mk 11,25). Njegova zahvala poprima najdublje značenje kad Isus, naočigled svoje neizbježne smrti, moli Oca da se proslavi po njemu, ali i da Otac proslavi njega (usp. Iv 17). A trajan izraz te zahvale sadržan je u slavlju njegove muke i smrti koju Crkva svaki dan prinosi kao euharistiju – zahvalnu žrtvu.
I Marija, potaknuta proročkom riječi svoje rodice Elizabete, zahvaljuje Bogu za svoje poslanje: Veliča duša moja Gospodina; duh moj kliče od radosti u Bogu Spasitelju mome (Lk 1,46s). U tom svjetlu treba gledati i smisao Gospina zahvaljivanja na kraju svake poruke. Ona kao Isusova majka, koja ima proročku ulogu u Crkvi, dolazi u službi Božjega plana sa svijetom, a ne kao privatna osoba. U brojnim porukama izravno govori o planu spasenja svijeta koji joj je Bog povjerio. A vidiocima upućuje zahvalu zato što su se odazvali da sudjeluju u ostvarenju toga plana.
