Smije li se rastavljen čovjek ponovno oženiti ako u drugoj ženi nađe pravu ljubav?

Molila bih vas da mi odgovorite na sljedeće pitanje: Ako je čovjek oženjen crkveno i rastavljen građanski, smije li se ponovno oženiti, ako u toj drugoj ženi nađe pravu ljubav i prema njoj osjeća isto? Mora li čovjek biti osuđen da živi sam, bez osobe koju voli, zato što je crkveno još uvijek u braku, a žive odvojeno, svatko ima svoj život? Je li grijeh manji ako iz prvog braka nema djece? Ako je već ponovno oženjen, treba li zbog toga osjećati krivicu jer je povrijedio crkveni stav, a ne svoje osjećaje? Ivana

Budući da je u potpunoj slobodi i na propisan način sklopljen crkveni brak nerazrješiv – ne mogu ga razriješiti niti bračni drugovi niti itko izvana – jer mu je smisao stvaranja nove obitelji za cijeli život, do smrti, nije moguće ponovno se oženiti. Takav stav nije samo stav Crkve nego je to stav naravnoga ćudorednog zakona, koji je usađen u srce svakoga čovjeka.

Moguće je da bračni drugovi, nakon nekog vremena, katkad - zbog opravdanih razloga, barem za jednu stranu – više ne mogu opstati u bračnoj zajednici, onda je dopušten odvojeni život, što ne znači da je prekinut i nerazrješiv ženidbeni vez.

Kad mora doći do odvojenosti života, onda je bračna strana koja je skrivila da je stanje u braku postalo neizdrživo teško sagriješila, a istodobno druga strana, koja je žrtva, nema grijeha, ako i prekine stvarno i objektivno neizdrživo bračno zajedništvo.

Grešnost bračnih partnera ne može ovisiti o dobru koje su ostvarili – pa tako ne ovisi ni o tome jesu li ili nisu imali djece – već o njihovim neetičkim i nemoralnim postupcima.

Krivicu za raspad crkvenog braka treba osjećati ona strana koja je prouzročila raspad i ta bi strana trebala shvatiti svoju odgovornost, odreći se zla, pokajati se za to i odlučiti se nikad više ne činiti stvari koje su dovele do nemogućnosti bračnoga života. To je posebno važno za one koji sklapaju civilni brak, da ne bi i on postao pakao.

Ne može se reći da je itko osuđen da živi sam, već bi trebalo shvatiti da čovjek sam sebe ili bračnog druga može tako upropastiti da je posljedica toga da je dalje prisiljen živjeti sam, ukoliko želi ostati punopravan član Crkve.

Oni koji su nakon neuspjeha u prvom, crkvenom braku sklopili novi, civilni brak, sami su sebi uskratili neka vjernička prava – kao pristupanje pričesti ili dobivanje odrješenja u ispovijedi, no zbog toga ne trebaju smatrati da ih je Bog odbacio, već trebaju biti sigurni da ih Bog i nadalje ljubi i da on može naći načina da se s njim pomire prije svoje smrti. Zato je važno da i takvi ljudi redovito idu na nedjeljnu misu, da se mole osobno i obiteljski i da žive pošteno, svjesno izbjegavajući svako zlo i čineći dobro.

glas-koncila.hr