Pismo za Tebe!

Gledajući u dijete iscrpljeno, golo, izmučeno od pretraga, razmišljam...

Isus je isto sam trpio na križu, nevin i bez grijeha, preuzimajući naše grijehe na sebe. Isus se rodio gol u štalici kao nemoćno djetešce željno i ovisno o brizi roditelja. Tada shvaćam, kad Bog i dopušta patnju, mi postajemo njegovi supatnici i shvaćamo što je On žrtvovao radi nas iz ljubavi. Darovao je Sina, u potpunosti je odbacio svoj ego i oplijenio se za nas.

U rečenici: „Ja želim!“, izbaci ovaj „Ja“ iz rečenice i neće više biti tvog ega, zatim izbaci „želim“ te neće biti više tvojih želja, ostat će samo uskličnik (!). Ispred uskličnika stavi rečenicu „Bog je na prvom mjestu i vjerujem mu“ i problem je riješen ili kako savršeno stoji pisano u Svetom pismu „On mora rasti, a ja se umanjivati“ (Iv 3, 30)!

U redu, shvaćam, stoga si osvješćujem, unatoč potpunoj slobodi koju si mi darovao, moj život je isključivo Tvoj život. Ti si mi ga podario, te sam na Zemlji kako bih ljubio sve ljude i bio svjedokom Radosne vijesti. Hvala Ti na svakom poklonjenom danu i molim Te, kako bi mi kršćani bili istinsko svijetlo ovog svijeta. Kad dan, postane noć, da mi kršćani i dalje revno slijedimo Tebe, jer ti si jedini vječan, a ostalo je prolazno. Tako i ova patnja, bol, nemir ... do susreta!

studenti.dominikanci.hr

Tagged under