„Kad bi ste znali koliko vas ljubim, skakali biste od radosti!“

„Kad biste znali koliko vas ljubim, plakali biste od radosti“.

Blagopokojni fra Slavko Barbarić koji je prokrstario Međugorjem šireći Gospinu poruku mira i pomirenja na svoj jedinstven način jednu od najdirljivijih Gospinih poruka prenio je ovako : „Kad bi ste znali koliko vas ljubim, skakali bi ste od radosti!“

Da, skakali bismo poput djece, koja se ne boje izraziti svoju radost, jer se ne boje otvoriti ljubavi i slijepo joj se prepustiti...

Da, skakali bismo, pjevali i plesali jer bi bili svjesni da svu bol i suze prekrivaju Majčini osjećaji, nošeni čežnjom za susretom s Bogom i s blagoslovljenim križevima na leđima tješila bi nas Gospina ljubav...

Da, skakali bismo ravno u Očeve ruke, u zagrljaj Svemoći bez straha od ponora naših slabosti i bez bojazni od padova, stradanja i patnja...

Da, plakali bi od sreće jer nijedan trenutak životne radosti nemože nadmašiti ljepotu i sjaj u Gospinim očima i nijedan trenutak životne gorčine ostaviti tako gorak trag kojeg milost s Brda spasenja ne bi dotakla...

Da, plakali bi od nježnosti koja se skriva u Njenim rukama, od topline Njenog osmjeha, zbog jednog Njenog pogleda, plakali bi kad bi znali kolika se ljubav čuva i izljeva za nas iz Srca naše Majke.

To je ona preplavljujuća, sveprožimajuća  ljubav koja teče s Brda ukazanja i odnosi sve nemire i strahove, boli i trpljena, koja nosi duh na valovima mira prema vječnim obalama, koja izranja iz naših suza i teče rijekom žive vode s izvora Neba kroz naša srca.

Ljubav Majke dodiruje u samo središte naše tuge, ondje gdje je sve polomljeno i ranjeno, bez nade i bez svjetla, ljubav koja liječi i oduzima sve suze ovog svijeta.

Znate li što Ona čini kada prođe vašim životnim stazama? Znate li što Ona čini kad je primite za ruku? Čini to - da skačemo od sreće. Poput djece, slobodno i bez straha. Pod brižnim pogledom One čija je ruka uvijek slobodna i ispružena. Bez obzira koliko nam križ sagiba leđa, i koliko je krvi poteklo iz naših rana, i koliko je boli ostalo od hodočašćenja u našim nogama. Znao je fra Slavko što govori kad je tako prenio tu poruku. Plesati pod zrakama razigranog sunca, sunčati dušu na međugorskim brdima, nošen na vjetrovima Duha Svetoga gledajući osmijeh Neba razvučen od Brda Križevca do Brda Ukazanja, čovjek oslobođen od tereta grijeha skače od radosti - to je duša svakog pravog hodočasnika.