Čistilišne muke jedne djevojke koja se odavala čarima ovoga svijeta

-Duše koje se prepuštaju čaru, zamamljivosti i ispraznostima ovoga svijeta, čak kad bi i imale sreću izbjeći vječno prokletstvo, morat će podnijeti strahovitu kaznu. Počujmo sada objave svete Brigite koju Crkva mnogo cijeni. Čitamo u 6. knjizi kako se svetica našla jednoga dana u duhu u čistilištu.

Tu je između ostaloga ugledala mladu gospođu visokoga roda. Bila se potpuno predala svjetovnim užicima i ispraznostima. Ta je nesretna duša ispričala Brigiti povijest svega svoga života i žalosno stanje u kojem je živjela. “Na sreću – reče – prije svoje smrti ispovijedila sam svoje grijehe i tako izjegla pakao. Sada ovdje trpim da bih okajala svjetovni život od kojega me moja majka nije ni najmanje odvraćala. Jao – nadoda uz bolno jecanje – ova glava koja je tako rado željela čašćenje i nastojala privući na se poglede drugih, sada je iz vana i iznutra izložena vatri. vatra je tako grozovita da mi se svakoga časa čini da ću umrijeti. Ramena i ruke kojima su se ljudi divili, sada su sputani užarenim željeznim verigama. Moje su noge, vješto uvježbane za ples, sada okružene zmijama koje ih grizu zubima i gnjuse svojom ogavnom sluzi. Svi moji udovi koje sam resila draguljima, cvijećem i raznim nakitima, sada su postali plijenom nastrašnijih mučila. Ah!

Majko moja – zaviče glasno – kako si se strašno ogriješila prema meni! Ti si mi grešno udovoljavala i bodrila me da se iskazujem pred drugima i pretjerano prosipam novac! Ti si me vodila u kazališta, na gozbe, na plesove i na svjetske zabave koje uništavaju dušu… Da se nisam upropastila za svu vječnost, zahvaljujem osobito milosti Božjeg milosrđa. Dirnulo je moje srce iskrenim kajanjem. Učinila sam dobru ispovijed i tako izbjegla pakao. Ali sam se izložila ovim strašnim mukama u čistilištu.” Već smo spomenuli kako mučenje raznih tjelesnih udova ne moramo uzeti doslovno jer duša je odijeljena od tijela. Ali Bog daje da duša iako bez tih tjelesnih organa, ipak osjeća na sebi te boli. Životopisac svetice kaže nam da je svetica pripovijedala svoje viđenje rođakinji pokojnice koja je na isti način živjela u takvim svjetskim ispraznostima. Rođakinja se tako ustrašila da se odrekla svih svjetovnih raskoši i pogubnih zabava; posvetila je ostale dana svoga života pokori i strogom redovničkom životu.

Čistilišne kazne za jednog vojnika koji se molio Gospi

Ista sveta Brigita za vrijeme jedne druge ekstaze promatrala je suđenje nekom netom preminulom vojniku. Taj je vojnik živio odan grijesima i manama vojničkog života. Bio bi zacijelo osuđen na vječne muke u paklu da mu nije Blažena Djevica Marija pritekla u pomoć koju je uvijek obožno zazivao. Spasila ga je od vječne propasti milošću iskrenog pokajanja. Svetica ga je vidjela pred Božjim sudom i kako je osuđen na duge čistilišne muke zbog svojim svakodnevnih grijeha. Kao kaznu za oči – rekao mu je sudac – morat ćeš gledati najstrašnije prizore. Kao kaznu za jezik, oštre će ti igle probadati jezik i mučit će te žeđ. Kao kaznu za dodir, bit ćeš bačen u ognjeni ocean.” Tada mu je Blažena Djevia Marija priskočila u pomoć i postigla mu olakšanje tih strogih odredaba Božjeg suda.

Blažena Marija Villani, dominikanka (Sa Vie, par Marchi, 1.2 c.5, Merv. 41) gajila je osobitu pobožnost prema svetim dušama. Često se dogoilo da su joj se duše preminulih pojavljivale ili da joj se zahvale, ili da je zamole da im pomogne svojim molitvama i dobrim djelima. Jednoga dana dok je žarko molila za njih, bila je u duhu ponesena u njihovu tamnicu ispaštanja. Među tim patničkim dušama ugleda jednu dušu, koja se mučila više nego ostale, usred ognja što ju je posve obuhvatio. Dirnuta samilošću zapita tu dušu tko je. “Ja sam ovdje – duša odgovori – već dosta dugo vremena. Kaženjna sam zbog svoje ispraznosti i sablažnjivo pretjerane gizde. Do danas nitko se ne nađe da mi pomogne. Dok sam hodala zemljom bila sam posve zauzeta dotjerivanjem, užicima i svjetovnim zabavama. Malo sam marila za svoje kršćanske dužnosti. ispunjala sam ih veoma nerado i sasvim lijeno. Sva moja briga bila je kako bih unaprijedila svjetovne probitke svojoj obitelji. Gledaj, kako sam sada kažnjena. Ne posvećuju mi ovdje ni najmanju pažnju. Čak ni moji roditelji ni moja djeca, ni prijateelji s kojima sam bila tako prisno povezana. Svi su me zaboravili.”

Marija Villani zamoli tu dušu da joj dopusti osjetiti nešto od muka koje trpi. Najednom se ukaže prst od vatre i dotakne se njezina čela. Bol koju je u taj čas osjetila, odjednom je prene iz ekstaze. Taj je znak na njezinu čelu bi tako dubok i bolan da je bio vidljiv puna dva mjeseca nakog toga događaja. Redovnica je od tada imala strašne muke. Sve je to rado podnijela u znak pokore da ublaži patnje toj duši. Malo kasnije ta se duša opet pojavila i rekla da je oslobođena muka. Redovnica je od tada imala strašne muke. Sve je to rado podnijela u znak pokore da ublaži patnje toj duši. Malo kasnije ta se duša opet pojavila i rekla da je oslobođena muka.

Čistilišne muke jednog svećenika

U našoj opatiji sv. Vinka blizu Latrobe, 10. rujna godine 1859., jednome se novaku ukazao benediktinac odjeven u koralnom molitvenom ruhu. Prikazanje se opetovalo svakoga dana od 18. rujna do 19. studenoga u 11. sati, u podne ili u 2 sata ujutro. Jedino je 19. studenoga novak, u prisutnosti jednog člana naše redovničke zajednice, zapitao i zatražio od duha razlog ukazanja. DUh je odgovorio da već 77 godina trpi zbog toga jer je zanemario odslužiti 7 misa. Još je duh izjavio da se je već ukazao u razno doba sedmorici braće benediktinaca, ali ga oni nisu htjeli poslušati. Također će biti primoran ponovo se ukazati preko godinee ako mu novak ne bude spreman pomoći. Na koncu je zatražio da se tih 7 misa odluže za njega. Još je tražio da novak obavi duhovne vježbe 7 dana, da opslužuje potpuni muk i 30 dana moli 3 puta dnevno psalam: Miserere, na golim koljenima raširenih ruku u obliku križa.

“Za sve to vrijeme duh se je mnogo puta prikazivao, potičući veoma ozbiljno novaka da moli za duše u čistilištu, jer te duše strahovito trpe i veoma su zahvalne onima koji surađju na njihovu oslobođenju. Nadodao je duh još i ovu vijest. Pet svećenika umrlih u opatiji niti jedan od njih nije u nebu nego još svi trpe u čistilištu. “Ne želim o ovome donositi nikakav zaključak, jer je ovo istina.” Ovaj je izvještaj potpisao sam Opat. Nepobitan je povijesni dokument.

Što se pak tiče zaključaka što nam ga je časni opat ostavio da o tome donesemo svoje mišljenje – svakome je posve jasan. Činjenica da je redovnik osuđen na 77 godina čistilišnih muka dovoljna je pouka i da promišljamo o trajnosti budućih kazna, bilo to za svećenike i redovnike, bilo za svjetovnjake koji žive usred pokvarenog svijeta.

Izvor teksta preuzet u potpunosti sa Magnifikat.hr

Puoi pagare la donazione sul conto PayPal del portale di medjugorje-info.com

Zanima te i ovo?
Molitva za majku
09. Maggio 2021.
I cookie rendono più facile per noi fornirti i nostri servizi. Con l'utilizzo dei nostri servizi ci autorizzi a utilizzare i cookie.