"Ona ne radi, ona je samo majka i kućanica"

Pročitajte tekst o tome kako je biti majka i kućanica koja od jutra do mraka brine o svojoj obitelji. Priču Ryshell Castleberry, na društvenim mrežama podijelio je pater Stjepan Ivan Horvat, misionar Krvi Kristove s posvetom svim ženama koje svoj život posvećuju obitelji. Objavu prenosimo u cijelosti.

Čime se vi bavite gospodine? – Radim kao računovođa u banci.

A vaša supruga? – Ona ne radi. Ona je kućanica.

Tko je zadužen za doručak u vašoj obitelji? – Moja supruga, jer ona ne radi.

Kada se vaša supruga budi ujutro? – Budi se prilično rano jer mora mnogo toga organizirati. Napravi doručak, zatim mora odjenuti djecu, spakirati im ručak, pobrinuti se da operu zube i spreme za školu. Budi se kada i naša beba koju prije svega treba presvući, dojiti i pobrinuti se za njene potrebe.

Nema pravo na godišnji, bolest, slobodan dan ni plaću, jer znate, ona ne radi.

Kako vaša djeca idu do škole? – Supruga ih odveze do škole, jer ona ne radi.

A što vaša supruga radi kada odveze djecu u školu? – Da ne bi morala u više navrata sjedati u automobil, čim ostavi djecu pred školom razmišlja što sve mora obaviti vani, pa tako nekada ode do trgovine, nekada riješi račune i obavi sve ono što mora obaviti. Ponekad nešto zaboravi te opet mora obući bebu, spakirati sve što joj treba i opet sjesti u automobil da obavi to što je zaboravila obaviti. Kada se konačno vrati, opet mora nahraniti bebu, skuhati ručak za sve nas, presvući bebu, staviti je na spavanje. Dok beba spava uglavnom se uhvati pranja rublja, počisti malo kuću, sredi kuhinju. I tako, napravi te neke sitnice po kući, jer ona inače ne radi.

Vi se kasno vraćate s posla? Što činite kada dođete kući? – Odmaram se, naravno. Pa vraćam se jako umoran nakon rada u banci.

Što vaša supruga radi navečer? – Pa znate, radi večeru, daje djeci da jedu, poslije to sve spremi, opere suđe, izbaci smeće. Pobrine se i za psa. Pospremi hranu, počisti malo kuhinju nakon večere. Nakon toga se malo igra s djecom i tada ih krene pripremati za spavanje. Obuče im pidžame, bebu presvuče, pobrine se da djeca operu zube i stavi ih spavati. Bebu u međuvremenu još nahrani navečer i nekoliko puta po noći kada je beba gladna. Dok se mi ostali odmaramo, moja se supruga budi nekoliko puta po noći, ali ona to može jer se ne mora ujutro buditi za posao. Ona ne radi nigdje.

Ovo je jedna klasična rutina majke kućanice koja nigdje ne radi, iako se budi prva i liježe kasno nakon svih u obitelji. Sve to što jedna majka kućanica radi poznato je i svim drugim ženama i majkama, bakama, strinama, tetkama i prijateljicama koje imaju obitelj, koje također poput ove supruge od jutra nešto rade, iako zapravo, riječima modernog društva – ona ne radi.

Dajmo stoga počast svojim ženama, sestrama i majkama jer one rade i kada ne rade. A kada me netko pita: Radim li ja ili sam samo kućanica? Tu nema jednostavnog odgovora jer:

Ja radim kao supruga i radno mi je vrijeme od 0 do 24. Majka sam, žena i kćer. Ja sam budilica, kuharica, spremačica i šef. Konobar sam, dadilja, medicinska sestra. Ja sam običan radnik, zaštitar, savjetnik i tješitelj. Nemam godišnji odmor i nemam pravo na bolest. Nemam čak pravo ni na slobodan dan niti plaću za to što radim.

Unatoč svemu tome, često me znaju pitati: Što ti radiš po cijele dane?

Ovu objavu jedna supruga i majka posvetila je svim ženama koje svoj život posvećuju svojoj obitelji, jer: Mi smo kao sol, o njoj se ne veličaju gastronomski hvalospjevi, iako bi bez njene prisutnosti svako jelo bilo bez okusa. Toliko je mala, a toliko važna.

Priča Ryshell Castleberry majke s Floride, a riječ je jednom običnom razgovoru između supruga i psihologa.

Označeno u