Posjetio sam svećenika koji me je silovao i rekao mu: ‘Ako želite ići u nebo sa mnom, morate tražiti oprost’

Dok je bio dječak, Daniel Pittet postao je žrtvom svećenika pedofila.

Silovanja su trajala četiri godine i bilo ih je oko 200. Unatoč ovoj okrutnosti, oprostio je svom silovatelju još kao jedanaestogodišnji dječak. O svome je iskustvu progovorio u knjizi „Oče, opraštam ti“ a predgovor knjizi napisao je papa Franjo

Susreo sam se sa svećenikom koji me je silovao i rekao mu: „Ako želite ići u nebo sa mnom, morate tražiti oprost“ Daniel je priznao da je jako teško živjeti s činjenicom da si silovan kao dijete, no nakon što je upoznao osmogodišnjeg dječaka kojega je silovao isti svećenik, shvatio je da on nije jedina žrtva te se obratio odvjetniku specijaliziranom za kanonsko pravo: „Rekao sam mu da sam silovan prije mnogo godina i da ta osoba i dalje siluje druge. Da nije bilo ovog dječaka, vjerojatno to nikad ne bih učinio.“ Unatoč svemu, Daniel je svome silovatelju oprostio još kao dijete: „Imao sam 11 godina. Nisam to uopće očekivao. Slušao sam fra Allaza kako propovijeda i mislio: ‘Ova svinja od čovjeka tako lijepo priča o Blaženoj Djevici Mariji, a za par minuta će me silovati.’ Shvatio sam tada da u njemu moraju postojati dvije osobe – dobar svećenik i poremećeni čovjek. Oprostio sam mu i nikada to nisam požalio.“, govori Daniel, koji je shvatio da bi, da nije bio silovan, možda on slomio druge. Možda nikada ne bi promijenio svoj život.

„Oče, opraštam ti“

Prisjećajući se bolnih sjećanja, Daniel priča da su silovanja trajala četiri godine i da ih je bilo oko 200. S obzirom da nije jedini, odlučio je progovoriti u ime onih koji ne mogu govoriti: „Fra Allaz je snimao pornografske fotografije. Točno je da je oprost jedno, a zaborav drugo. Upoznao sam oko stotinu njegovih žrtava, sedmero od njih si je oduzelo život. Ja sam ranjiv i krhak, ali svjedočim u ime onih koji ne mogu govoriti.“ O svom traumatičnom iskustvu odlučio je progovoriti u knjizi „Oče, opraštam ti“. Predgovor knjizi napisao je papa Franjo. Daniel je otkrio kako je došlo do njihove suradnje: „Upoznao sam papu Franju, želio sam da napiše predgovor mojoj knjizi o redovnicima. On je to i učinio, a knjiga je tiskana u pet milijuna primjeraka i prevedena na 15 jezika. Kad sam ponovo posjetio papu Franju da mu zahvalim na njegovoj podršci, rekao mi je: ‘Daniel, u Vatikanu rade četiri tisuće ljudi. Nitko od njih nije napisao knjigu tako brzo. Odakle dobivate snagu?’ ‘Od Duha Svetoga, svetog Josipa i svete Terezije od djeteta Isusa’, rekao sam. Papa je odgovorio: ‘To nije dovoljno. Mora postojati nešto više.’ Onda sam mu priznao da me četiri godine silovao svećenik. Stavio je glavu na moje rame i gorko zaplakao. ‘Ako napišete knjigu, napisat ću joj predgovor’, obećao je.“ Premda su mnogi ljudi koje su silovali svećenici izgubili vjeru, a neki postali i neprijateljima Crkve, Daniel ju je uspio sačuvati. Svjestan je da to mnogi neće moći razumjeti, ali isto tako, smatra je veći problem seksualno zlostavljanje u obitelji. Te osobe neće govoriti o tome jer se, kako kaže, boje da ih obitelj ne odbaci. Crkva, s druge strane, ne odbacuje žrtve već vodi brigu o njima. Uvjeren je da postoje dvije opcije – žrtve ostaju viktimizirane ili okreću novu stranicu i žive; on se odlučio za ovo drugo.

„Ako želite ići u nebo sa mnom, morate tražiti oprost“

Danijel nije samo oprostio svom silovatelju, već se i susreo s njim: „Moj me psihijatar pokušao odgovoriti od toga. Kad sam došao u samostan, uopće ga nisam prepoznao. Predstavio sam se, ali ni on mene nije prepoznao. Ponudio sam mu čokoladu, predao album o Freiburgu i rekao: ‘Ako želite ići u nebo sa mnom, morate tražiti oprost.’ Počeo je plakati, zagrlio sam ga i otišao. Nije ostavio nikakav dojam na mene.“ Na pitanje osjeća li bijes prema redovnicima koji su sumnjali u fra Allaza, odgovorio je: Fra Allaz je dobro znao što radi. Ostali su redovnici bili sumnjičavi. Jedan od njih jednom je  razbio staklena vrata vičući: ‘Silujete dijete, prestanite!’ Fra Allazu nije bilo ni na kraj pameti prestati, odgovorio mu je da će biti izbačen iz reda ako ne zašuti. Što je onda mogao učiniti? Uzmimo, na primjer, situaciju zlostavljanja u obitelji. Mislite li da će djevojka zlostavljana od svog oca reći svome bratu ili majci o tome? Pristupile su mi mnoge žene koje su zlostavljali njihovi stričevi ili djedovi. Kako takve osobe razmišljaju o seksualnosti? One su pune tjeskobe i misle da je to nešto prljavo. Oženio sam se sa 37 godina. Kad sam upoznao svoju suprugu, rekao sam joj da sam bio silovan kao dijete. Pitala me jesam li i ja silovatelj. Odgovorio sam da nisam. Zamolila me da odem psihijatru, što sam i učinio. Sjećam se kako sam se bojao prvog seksualnog kontakta sa suprugom. Bilo me strah da ću je povrijediti ili učiniti nešto loše. Danas mu je posebno značajan lik Marije Magdalene, o kojoj želi napisati i knjigu. Bila je prostitutka kada je srela Isusa, ali unatoč tomu, On je odlučio da ona bude prva osoba koja će ga vidjeti nakon uskrsnuća. Smatra da Marija Magdalena može puno učiniti za žrtve seksualnog zlostavljanja.

Izvor: BOOK/Aleteia