Po molitvi svete Krunice žena koja je bila predala dušu đavlu bi oslobođena od đavolskog posjednuća

Godine 1578. jedna žena iz Anverse predala se đavlu uobičajenim ugovorom potpisanim vlastitom krvlju.

Nakon nekog vremena osjeti veliku grižnju savjesti i želeći činiti zadovoljštinu za grijeh koji je učinila, potraži razboritog i milostivog ispovjednika kako bi saznala na koji bi se način mogla osloboditi od ropstva sotone.

Nađe jednog mudrog i pobožnog svećenika koji joj savjetova da se uputi nekom ocu Henriku iz samostana sv. Dominika, upravitelju Bratovštine svete Krunice, kako bi se ispovjedila i učlanila. Ona ode, ali umjesto oca Henrika nađe đavla preodijevenog u fratra koji ju oštro prekori i dade joj do znanja da za nju nema više nikakve nade da zadobije Božju milost niti opozove čin potpisanog predanja.

Ožalošćena, ali puna povjerenja u božansko milosrđe, uboga se žena ponovno vrati ocu, ali ponovno zateknu đavla koji ju odbije kao i prvi put. Ustrajući u dobroj nakani, ona se pojavi u samostanu i treći put te konačno, po Božjoj volji, susretne se s pravim ocem Hrenrikom, koji je primi s ljubavlju, potaknu na povjerenje u dobrotu Gospodnju i pozove je da učini dobru ispovijed. Zatim joj naloži da često moli Krunicu i upiše ju u Bratovštinu.

Ona učini što joj je bilo rečeno. I tada jednog jutra, dok je otac Henrik slavio sv. Misu za nju Djevica Marija primora đavla da vrati ženi zloglasan papir i u jednom trenutku žena bijaše oslobođena od Zloga zahvaljujući Marijinom autoritetu i molitvi svete Krunice.

Iz knjige Duhovni spisi od sv. Ljudevita Monfortanskoga

Označeno u