Ovo je jedini dan kada se zabranjuje slaviti sveta misna otajstva. Naime, sveta je misa nekrvna žrtva Isusa Krista, a na taj je dan sam Isus Krist bio žrtvovan na žrtveniku križa i prinio Ocu sama sebe kao otkupninu za mnoge, tj. krvnu žrtvu. Stoga Katolička Crkva taj dan ne slavi misnu žrtvu.
Oltar je bez križa, svijećnjaka, cvijeća i oltarnika što simbolizira kako je s Isusa svučena odjeća, tj. njegovu ogoljenost, ali je to ujedno i znak povučenosti, tišine, žalosti, nesvečanosti i tuge za umrlim Učiteljem. Diljem svijeta se, obično u prijepodnevnim satima, puk okuplja u crkve, kapelice i druga mjesta kako bi pobožno molio Križni put.
U Međugorju je već tradicionalno križni put moljen u 11 sati na Križevcu. Molitvu je predvodio fra Antonio Primorac uz mnoštvo vjernika: župljana i hodočasnika. Obredi Velikog petka za strane hodočasnike (talijansko i englesko govorno područje) bili su u popodnevnim satima.
Mnoštvo vjernika na Križnom putu uz Križevac
Muka Kristova pokazuje nam kako nema Uskrsa bez Velikog petka.
Obredi Velikog petka za župu započeli su u 18,00 sati na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova. Predvodio ih je fra Vjekoslav Miličević uz koncelebraciju fra Zvonimira Pavičića i đakona fra Antonija Primorca te ostalih dvadesetak svećenika. Obredi su započeli prostracijom pred križem, a zatim je slijedilo čitanje Svetoga pisma i navještaj muke koja je bila pjevana, poklon i ljubljenje križa te sv. Pričest. Prilikom poklona križu đakon fra Antonio najprije je otkrio pokriveno raspelo pjevajući: "Evo drvo križa, na kom' je Spas svijeta visio!". Na to je narod odgovara: "Dođite, poklonimo se!" Korizmene napjeve i napjeve Velikog petka poput „Puče moj…“ pjevao je veliki župni zbor „Kraljica Mira“.
Za vrijeme pričesti prikupljala se milostinja za Svetu zemlju.
U svojoj propovijedi fra Vjekoslav je naglasio:
Kad čovjek izgubi nekoga koga voli, pogled na život postane drugačiji. Pitanja je mnogo i upućena su Bogu i životu. Život ovih dana u proljeće počinje bujati, osjećamo ga u nama i oko nas I neobično je stoga misliti na smrt. Čudno je i ovo što slavimo danas. Čudno je slaviti Veliki petak. Mi to uvijek ne razumijemo, razum ponekad staje, ali nutrina osjeća taj novi pogled na ljubav i ljepotu. Kako ti je lijepo lice Gospodine, zastrto boli, ranama i pljuvanjem… Ali lijepo je jer se ispod vidi ljubav. U Njemu je svaka patnja od postanka svijeta preobražena uvijek i zauvijek. Ali još netko je tu, Majka, koja prihvaća bol svoga Sina. Kako je lijepo i tvoje lice Majko, jer tvoje srce je patilo jednako s Isusom. „Ovo je tijelo moje koje će se za vas predati. Ovo je krv moja, novoga i vječnoga saveza koja će se za vas proliti. SVE JE ZA VAS!“ Isus govori i svakome od nas ponaosob: SVE ZA TEBE! Ovdje i sada, uvijek i zauvijek! Jer Dovršeno je i sve počinje! Mi vjerujemo u Onoga koji je rekao „Evo sve činim novo! Zato i mi njemu želimo reći: Evo ti sve naše! Raspeti Gospodine, umrli i živi: SMILUJ NAM SE!
