Nismo stvoreni za nered drugi dio

Međugorje i Bijakovići, čini mi se, nikad nisu bili ovoliko „raskopani“.

Radovi na svakom koraku. Veliki zahvati oko kružnog toka kod pošte, parka Sivrići, parkirališta Majčina sela, uređenje nogostupa ispred O.Š. Bijakovići, pa uređenje nogostupa prema zaseoku Grm – put prema Šurmancima. I možda još nešto što nismo nabrojali. Uglavnom vidljivo je da se netko brine o uređenju okoliša i života oko nas. Nama ljudima je najčešće najlakše kritizirati i u svemu tražiti manu, a samima nam je teško nešto konkretno napraviti – jer za to nam treba VOLJA, ŽELJA, HRABROST I LJUBAV: misliti malo više na druge, a ne na sebe. Na to smo zapravo pozvani: brinuti se za opće dobro, pa će nam svima biti bolje. Ponavljati si trebamo i onu poznatu uzrečicu: „Tko radi – taj i griješi!“ Ili onu fra Slavkovu: „Neće pogriješiti samo onaj što ne radi ništa, ali on je već ne radeći ništa – najviše pogriješio!“

Uglavnom tužno je kad se na brigu nekoga za naše dobro, na sve to odgovori sa nezahvalnošću i uništavanjem poput primjera koji je naveden na facebook stranici MZ Međugorje: „Naime, prije 2 godine zamole taksisti na štandu pod Križevcem da im postavimo na štand dvije klupe da mogu u hladovini sjesti dok čekaju mušterije. Zamolio sam našeg župnika da mi da dvije klupe i dobio sam ih te su postavljene na štand. A onda ljetos posvađa se taksista sa drugim i u nastupu bijesa polomi obje klupe.“ 

polomljene-klupe-medugorje-1.jpg

Kako najavljuju iz iste MZ za desetak dana započet će i dodatno uređenje prostora pod Križevcem: u planu je postavljanje još pet klupa koje će služiti za odmor hodočasnicima. A postavit će se i videonadzor tog područja.
Ipak, uza sav videonadzor, policije i kontrole, mislim da se situacija neće promijeniti ukoliko mi sami ne počnemo cijeniti brigu nekoga tko je uredio ovaj prostor (čovjek), a onda i ovaj svijet (Bog) za našu sreću i naše dobro! Pa je vrijeme da im odgovorimo ako ne sa zahvalnošću, onda barem s dužnim poštovanjem da sve to ne uništavamo!