Razgovor trudne djevojke sa Spasiteljem

Ovaj dijalog pater Marko Glogović je sastavio prema vlastitome iskustvu; ovakva pitanja muče sve djevojke koje razmišljaju o pobačaju. Pročitajte živ i stvaran razgovor koji bi nekome mogao spasiti život!

Katarina, 19 godina. Živi u malome mjestu u Slavoniji. Za vrijeme studija, susreće se s mladićem i zaljubljuje se u njega. Nakon svega nekoliko tjedana, stupaju u intimni odnos. Uskoro otkriva da je trudna. Međutim, za Katarinu to nije „blagoslo­vljeno stanje“ nego strašna i poražavajuća vijest, nešto što joj nikako ne treba. Nosi dijete koje ne želi, abortus je dogovoren, dečko će platiti i čekati ju. Ipak, ona me zove i plače. Te su suze odškrinuta vrata kroz koja može ući Spasitelj. Moje su riječi možda mlake, možda neuvjerljive, grube, možda hladne... Ne sluša me, naglo spušta slušalicu. Prošlo je mjesec dana. Katarina, ovo sam sastavio za tebe. Isus te neizmjerno voli, gdje god bila i što god učinila.

K (Katarina): Mlada sam, premlada, i da hoću roditi to dijete, ne bih ga znala odgojiti. Premlada sam za sve te obveze!

I (Isus Krist): I moja je majka Marija bila mlada kad je začela, još mlađa od tebe! Ne boj se, ja sam s tobom! Mladi, neiskusni pastir David pobijedio je Golijata i postao kralj. „Bogu je sve moguće!“ (Mk 10,27) i „Bog je učitelj naš od mladosti“ (Ps 71,17).

K: Ja ne smijem roditi; ta što bi rekli roditelji, kako bi podnijeli sramotu u selu u kojem živimo? Naše je mjesto malo i sve se zna...

I: Zar ćeš cijeli život misliti i raditi ono „što će drugi smatrati dobrim za tebe“, ono što će ti naređivati okolina? Roditi djetešce s kojim ćeš dijeliti ljubav i život nije sramota... To je milost i radost! Anđeo je rekao mojoj mami: „Raduj se, milosti puna, Go­spodin je s tobom!“ (Lk 1,28). Za pobačaj neće saznati selo (iako vjerojatno i hoće!), no znat će Nebo sa svim svojim stanovnicima.

K: Ali, toliko mojih prijateljica je to učinilo, nisi ih kaznio, nisu umrle, i dalje žive normalno i kažu da su dobro postupile!

I: Ti ne vidiš njihovo srce, ti ne znaš za jecanje koje slušam u noći... Da prijateljice učine samoubojstvo, bi li i ti to učinila? Pobačaj je svojevrsno samoubojstvo... Sama ćeš sebe kazniti. Ja sam Ljubav (usp. 1Iv 4,16), ljubim podjednako tebe i tvoje dijete. Smrt je područje neprijatelja: „Zavišću đavla uđe smrt u svijet“ (Mudr 2,24) Nitko ne može ostati normalan nakon što usmrti svoga bližnjega.

K: Nisam samo premlada, nego i studiram! Zar da prekinem školovanje, ostavim život u gradu i vratim se s izvanbračnim djetetom u svoje selo? Gdje je tu logika?!

I: Gdje je logika u tvom ponašanju i izborima? Spolni čin nije samo zabava, nije samo igra kojom oslobađaš svoje strasti. Ušla si u vrlo ozbiljan duhovni odnos i doživotan savez s drugim čovjekom. On je postao dio tvoga bića: duha, duše i tijela. Svaki čovjek mora preuzeti odgovornost za svoja djela. Dajem ti djetešce, kao dar i blagoslov, ne kao kaznu! Ne moraš zauvijek napustiti studij, ne moraš se seliti... „Svu svoju brigu povjerite njemu, jer On se brine za vas!“ (1 Pt 5,7) Vjeruj u mene, pomoći ću ti u svemu. Razgovaraj sa svojim dečkom, on je otac tvog djeteta, potraži pomoć... Ja ću te voditi, osloni se na mene! Bog će ispuniti svaku vašu potrebu, obilno, po svome velikom milosrđu!

K: Dobro, studiranje i mogu prekinuti, ne bih bila jedina. Ali, što je s uzdržavanjem? Danas dijete košta mnogo, nemamo primanja...

I: Kćeri, sestro moja, UVIJEK postoji rješenje! Poslat ću ti ljude - moju braću - koji će ti pomoći, providjet ću vam stan i hranu: „Ne brinite se tjeskobno za ono što ćete jesti i u što ćete se odjenuti. Otac nebeski zna da vam je sve to potrebno“ (Lk 12,30). Od tebe tražim samo povjerenje i odluku za život! Malo po malo, ne morate odmah imati sve. Svakako, prvo uđite u sveti brak! Zamisli da početak i temelj zajedničkog života bude ubijeno dijete... Zapravo, dijete „košta“ samo ljubavi.

K: Isuse, a što ako on to sve ne želi, ne razumije? Mislim da je previše neodgovoran i samo mu je do zabava i ludovanja. Što ako...

I: Ne muči se takvim pitanjima! A što ako vas još danas pozovem k sebi? Nisi još s njim ni popričala, a već sve znaš.

I on je lju­dsko biće, ima srce i potrebu za smislom u životu. Mnoge je toga na njemu samo maska! Otkrij ono što je najbolje u njemu; otkrij dijete Božje koje će radosno prihvatiti vaše zajedničko dijete. Matej je bio carinik, grešnik. Pošao je za mnom (usp. Mt 9,9) Zakej je varao i krao. Upoznao me je i postali smo prijatelji (usp. Lk 19,2). Mogao bih ti tako unedogled pričati...

K: Pretpostavimo da će sve biti tako; on će pristati, ući ćemo u brak, naći posao, živjeti u ga­rsonijeri ili kao podstanari... Nekako ćemo se već snaći. Ali, što će učiniti moji roditelji?! Ti ne znaš kakvi su oni, vrlo su naprasiti i nasilni!

I: Prvo, ja ih poznajem, i to bolje nego ti ili itko drugi. Drugo, zar nisi punoljetna? Ljubi ih i poštuj, ali znaj da nisi pod njihovom vlašću. To dijete nije njihovo! Kako će biti dobri djed i baka sljedećem unuku ako bi htjeli da usmrtiš sada­šnjeg?! Vidjet ćeš, sve će biti dobro. Kad vide tvoju odlučnost, popustit će i još će ti pomoći i novčano i podrškom... Uostalom, nisam li ja „Gospodin – čudotvorac“ (2 Mak 15,21)? Hrabro, ljubljena moja, jer moja je ljubav s tobom, ja bdijem nad tvojim potrebama. Sve je u mojoj vlasti!

K: Imam tolike prijatelje... Vjerojatno će me svi napustiti kao „ludu“"! A tu su i moja dva brata. Ne znam, još se snažno dvoumim.

I: Slušaj moj glas u svome srcu! Osluškuj novi život koji je u tebi i svakodne­vno raste! Od 18. dana beba ima već srce, krv, žile, organi su sve veći i uskoro će djetešce početi „plesati“ u tebi! Mene su također napustili, pripremili mi križ i naslađivali se mojom mukom. Sjeti se, nazivaš se kršćankom – Kristovom. „Svijet će vas mrziti... U svijetu ćete imati patnju... Ne bojte se, ja sam pobijedio svijet!“ (Iv 16,33) Promisli malo: možda budeš veliko svjedočanstvo onima koji su u istoj situaciji! Spašavajući svoje, spasit ćeš i drugu djecu. U nevolji se poznaju PRAVI prijatelji, zapamti to. Ne trebaš prijatelje koji su protiv tvoga djeteta a time, izravno i protiv tebe.