Obraćenje srca i ispovijed na hodočašću

Na hodočašću je, osim izvršavanja zavjeta, bitno obraćenje srca. Ako nedostaje unutrašnje obraćenje srca, onda je sve uzalud (Ef 4, 23).

Važno je više prijateljevati s Bogom u molitvi i smislenoj komunikaciji. Potrebno je u obiteljima oživjeti svagdanju molitvu, tamo gdje je zamrla i Dan Gospodnji slaviti na kršćanski način: ustrajno dolaziti na redovito misno slavlje. Hodočasnik u životu stvara svoje zavjete. Dan hodočašća je izvršenje danih obećanja Bogu.

Mnogi odlaze na hodočašće postići različite oproste koje je Crkva propisala i podijelila. Da bi svoje molitve iznjeli čiste duše, nakon dolaska u svetište što prije pođite na svetu ispovijed (možete se ispovijediti i prije hodočašća u svojoj župi). Po tome sakramentu doživljavate pomirenje s Bogom, Crkvom i ljudima, ustajete iz groba grijeha na nov život. Tako oslobađamo prostore svoga srca da nam Gospa svojim zagovorom isprosi Božji blagoslov, utješi nas, ohrabri, ozdravi, oslobodi...

Označeno u