Devetnica slugi Božjem ocu Anti Gabriću 3. dan

TREĆI DAN

Uskrsna pošta

Šaljem iskrene čestitke! A vaša su božićna pisma i čestitke još na mojem stolu. Sve sam bio lijepo uredio kako ću nekoliko dana ostati kod kuće, odgovoriti na sva pisma, pa se onda malo i odmoriti. Krasni planovi i snovi. I sva su pisma još na stolu. Zove me selo za selom. Nova je postaja velika briga. A i oni naši dragi urednici »Glasnika« i »MAK-a« (u rajske dvore oni odletjeli!) svaki mjesec traže koji članak. Pa sad, moj Ante, pokušaj svima ugoditi, svetu korizmu postiti i svoj 69. rođendan proslaviti u miru (a budući da je sveta korizma, neće biti ni pršuta ni prošeka!).
Primite ovaj mali uskrsni listić kao zahvalu za sve vaše čestitke, darove i pakete. Samo dragi Isus zna kako nam je ove godine sva ta pomoć dobro došla. Kako sam vam već prije javio, lani su bile strašne poplave, a ove godine pak nezapamćena suša, pa je uistinu velika bijeda. S vašom pomoću učinili smo mnogo dobra. Nećemo očajavati, nego valja junački naprijed. Neki dijelovi svijeta trpe još više. A i vama ne cvjetaju ruže. Posvuda je mnogo nezaposlenosti i nevolje. Uza sve to vi nam ipak velikodušno pomažete. Dok čitam vaša pisma, dolaze mi na oči suze zahvalnice. Koliko li žrtava i kod vas, dragi očevi i majke, i kod vaše drage djece, naših velikih malih misionara i misionarki! Dobri Isus bio vaša prevelika plaća!
Nova postaja polako se diže. Posla je mnogo i oko nove kapelice i kuće, no najviše nas zaokuplja pouka tolikih novih obitelji. Neki me malo i odgovaraju da ne započinjem s tim novim poslom. No ja odavle iz daljine vidim vaše sklopljene ruke, osjećam kucanje vaših srdaca, pa ćemo junački naprijed.
Prije nekoliko dana bio sam u tom selu. Zove se Boro Tuškhali, a nazvat ćemo ga »Ðišu Polli -- Isusovo selo«. Tu će biti crkvica sv. Josipa.
Išao sam pohoditi bolesnike. Selom haraju ospice. Na biciklu sam stigao do rijeke u Dhamakaliju. Sunce je upalio pa sve kao da oko mene gori. S druge strane rijeke ne mogu dalje biciklom. Nasip je takav da se po njemu jedva može i hodati.
Stigoh do Dogešove kolibe. Kroz ovih 45 godina doživio sam i proživio mnogo toga, ali ovakvo što jedva da sam ikada vidio. Čitavo tijelo kao da je strašna rana. To je teška i zarazna bolest. Majka je Dogešu čistila rane skuhanim listovima drveta »nima«. Ona se ne boji zaraze. Ta ona je majka, uvijek majka, no posebno u bolesti i u pogibelji. Teškom mukom Dogeš je podigao ruke na pozdrav: »Ðoe Ðišu — Hvaljen Isus!«
Svi smo se za njega pomolili i blagoslovili smo ga. I njega i sve u kolibi, osobito dječicu. Svi oni žive zajedno u jednoj sobici. Neka paze dobri anđeli čuvari i na njih i na sve nas!
U obližnjem selu Ataparu imali smo do kasno u noć sijelo. Ove je godine velika bijeda pa ljudi gotovo čitav dan proborave na rijeci gdje love račiće. Kući se vraćaju pred večer. Tada se kuha kada se ima što kuhati, tek onda su slobodni za pouku. Više puta toliko su umorni da mnogi i zakunjaju za vrijeme pouke.
Danas je bila priprava za korizmu. Pouka o križu, trpljenju i žrtvama. Imaju ih oni dosta u životu, no vrlo je važno da shvate tajnu, ljepotu i vrijednost žrtve naše sudioništvo s kalvarijskom žrtvom. Nakon pouke to smo i u djelo proveli. Šibu je pripravio rižu za mene i za katehista. No zadržao je on još dva ili tri siromaha iz sela. »Svi ćemo mi manje uzeti, pa će za sve biti!« Uistinu je tako i bilo. Pa neka tako i uvijek bude: dijeleći i dajući da mi sve možemo usrećiti...
I vas sve pozivamo na uskrsnu večeru i svima će biti dovoljno! A ako se bojite da će ipak biti premalo donesite sa sobom »sendvič« u džepu ...
Mnogo vas sve vole i bolesni Dogeš i Šibu, i, dakako,
vaš o. Ante

(Tamo gdje palme cvatu, br. 75, Uskrs 1983.)

Molitva

Gospodine, otvori nam oči duše i srca da po primjeru o. Ante prepoznamo one koji su u potrebi. Blagoslovi Gospodine naše ruke da činimo dobra dijela tvojim rukama, ne otkidajući od svog SUVIŠKA nego i od onoga što nam je POTREBNO.
Oče Ante potakni nas da se više molimo i žrtvujemo za potrebite u našoj blizini, u tvojim misijama, hrvatskim misijama diljem svijeta. Molimo te i za naše hrvatske misionare. Potakni nas da svatko prema svojim mogućnostima pomogne ovo najbožanstvenije od svih božanskih djela, a to je služenje siromašnima kao što si to ti činio i Majka Terezija.

Posebno te molimo za … (navesti one koje osobno prikazujemo u ovoj devetnici).

Svaki kršćanin treba znati, da je ruka siromaha BOŽJA BANKA!

Oče Ante moli za nas!


Molitva za gladne

„Kruh naš svagdanji daj nam danas!“
Svi kao da su preda mnom,
svi ti gladni milijuni čitavog svijeta,
gladni tijelom, gladni duhom.
Oh, kako bih rado svima dao svoj obrok,
kako bih ih rado sve nahranio svojom djelotvornom ljubavlju,
što si ti to učinio, kad si nad gladnim mnoštvom izrekao one vječno žive i utješne riječi:
„Žao mi je naroda!“ i kad si ih nahranio one tisuće da ne sustanu na putu života.
O, Svevišnji,
daj mi snage i jakosti da mogu biti jedan srcem
i dušom s ovom svojom gladnom braćom i sestrama.
Ne otkidati sebi od usta samo ono što mi je suvišno,
nego i ono što mi je potrebno.
O daj mi muževnu snagu da s njima i gladujem.
Da osjećam i bol gladi i radost žetve.
I po tvojoj i mojoj žrtvi i ljubavi svijet će biti ljepši i sretniji.
Sve je slađe kad se dijeli kad se daje!

Otac Ante

MOLITVA
za proglašenje blaženim sluge Božjega p. Ante Gabrića

„Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.
Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…..
Po Kristu Gospodinu našemu.

Amen

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu