Kad pitam mlade što im se najviše sviđa ovdje, skoro svi kažu daje to ta vesela pjesma, plesanje, zajedništvo, druženje, pozitivna energija, osjećaj da ti svi žele dobro, ljubaznost. Već je davno sv. Augustin rekao da “Tko pjeva, dvostruko moli!” Glazba je emocija koja otvara ljudska srca te nas na najbolji način približava Gospodinu. A posebno duhovna glazba, koja je poput osobne molitve koju pjevamo Gospodinu na slavu, a na naše spasenje. A to su i ovoga jutra dokazali brojni mladi koji su iz svojih sjenovitih mjesta, na prve zvuke nota, utrčavali u prostor ispred oltara spremni za plesne korake.
Jutarnja molitva
Nakon jutarnje molitve, ovaj, četvrti dan ‘zauzele’ su žene! Mogli bi slobodno reći kako je danas konačno bio ŽENSKI DAN MLADIFESTA! I žene su se bome dokazale: bile su inteligentne, interesantne, široke, a nadasve praktične! Onakve kakva ženska priroda u svojoj biti jest: realna, stvarna, poučna konkretna i praktična. I one su govorile o istoj temi kao i prethodni predavači – učenju od Isusa, ali su one, uz tu teološku dimenziju, nadodale i onu emocionalnu, psihološku i socijalnu.
PROF. ANKICA BAKOVIĆ
U prvom izlaganju prof. Ankica Baković, psiholog i psihoterapeut te voditeljica Centra za mentalno zdravlje u Livnu, mladima je ponudila analizu današnjeg stanja duša, ali i načine izlaska iz tih bolesnih stanja. Između ostalog je kazala:
NAŠE ZDRAVLJE JE ODRAZ STANJA NAŠE PSIHE I DUHA
„Naše zdravlje je samo materijalni odraz stanja moje psihe i moga duha. Ako su moj duh i moja psiha stabilne – u dobroj povezanosti sa mojim Isusom, naravno da ću onda raditi na tome da imam dobre međuljudske odnose, onda će i moja fiziologija biti u većem miru. N ataj način dolazimo do nekakvoga zdravlja, ne samo onog tjelesnog zdravlja o kojem u zadnje vrijeme jako puno čujemo, jako se puno potencira VAŽNOST TJELESNOG ZDRAVLJA, međutim moramo shvatiti ISTINU O TJELESNOM ZDRAVLJU: ono je samo odraz stanja naše psihe i našega duha.
ZAŠTO IMAM POTREBU SVIDJETI SE SVIMA?
ODNOS, kad kažem odnos, mislim na naše međuljudske odnose. Odnos je sve ono kako se ja ponašam prema ljudima oko sebe, što mislim, što ja činim prema njima, što ja govorim i kroz to svoje ponašanje ostvarujem sebe kao osobu: pokazujem LJUBAV, VAŽNOST… Ja se osjećam važno kad nešto dobro napravim za drugoga. Vodeći računa da i njima bude lijepo sa mnom. ISUS je dobre odnose sa ljudima, to sigurno možemo složiti.
Međutim, u svojoj kliničkoj praksi me čudi kako mi sve češće dolaze ljudi koji su jako dugo vremena nesretni i veliki dio svoga vremena provedu tužni zbog toga što ih svi ljudi ne vole, nekako kao da smatraju da, ako ja u životu hoću biti sretan, mene svi moraju voljeti! Da bi ja u životu bio sretan, svi mi moraju davati aplauz na sve ovo što ja u životu radim! Da bih ja u životu bio sretan, svi mi moraju reći: dobar si, super si, odlično je sve ovo što radiš! I onda vidim u kliničkoj praksi da, ako deset ljudi kaže da je dobro što ja radim, a jedan kaže: pa ne znam, možda ti to baš nije dobro… Ova osoba kao da zablokira, odbaci ovih deset ljudi koji su joj rekli da je dobro, a fiksira se samo na ovog jednog negativnog i nekako pokušavaju upirati da i ovaj 11. kaže bravo! Jer dok on to ne kaže, ja ne mogu biti miran niti sretan i nešto mi fali.
ISUS SE NIJE SVIMA SVIĐAO
Kad radim psihoterapiju ja onda obično pitam, posebno ako znam da je osoba vjernik: „Dobro, je li se Isus svima sviđao? Jesu li svi voljeli Isusa!? Onda klijent kaže kako naravno nisu. Znači, normalno je da se Isus nije svima sviđao, a zašto onda ti od sebe očekuješ da se ti svima svidiš? Kako to da ti očekuješ da sve ono što u životu radiš, da ti drugi kažu BRAVO! I ako ti netko ne kaže bravo, ti se ljutiš, tu ljutnju zamaskiraš DEPRESIJOM, APATIČNOŠĆU a u biti si u frustraciji jer svi ne misle kao ti, jer nisi dobio aplauz od sviju . I onda u svojoj težnji da se svima svidimo, sve veći broj ljudi izgubi SVOJ IDENTITET! Sa željom da se svima dopadnem, izgubim sebe!
Ono što vidimo kod Isusa kad kaže: UČITE OD MENE!!! – Isus je bio autentičan, Isus je bio uvijek isti, evo pa čak i pod cijenu da se drugima nije svidio. Ljudi koji se jako žele dopasti drugima, možemo to reći modernim rječnikom DOBITI ŠTO VIŠE 'LIKE –ova', ispasti što ljepši na društvenim mrežama… na ta način se udaljavao od onoga što ja jesam. A ne smijemo zaboraviti da samo Isus zna tko si ti u dubini svije duše. I samo isus te prihvaća autentičnog. Ostali ljudi žele te onakvoga kakvog je njima lakše s tobom, njima je lakše ako misliš kao i oni, njima je lakše ako se ponašaš kao i oni.
ODVAŽITI SE „BITI DRUGAČIJI“ - BITI NA ISUSOVOJ STRANI
Ponovno se susrećemo s jednim paradoksom današnjeg društva: jako se puno razmećemo RAZLIČITOŠĆU i kako je biti RAZLIČIT OK! S druge strane u praksi vidimo jako veliki pritisak na ljude jer upravo nisu prihvaćeni što su različiti, jer društvo od njih očekuje da budu svi isti.
Živjeti autentičan život slijedeći učenje Isusa Krista danas, nažalost, u društvu znači biti sve različitiji, a samim tim doživljavati negodovanje, možda nekad i neprihvaćanje od drugih i ponovno moramo sebi postaviti pitanje: Od koga ja želim biti prihvaćen? To je osobni izbor. Ja kao psihoterapeut ne ulazim u to. Ako želiš biti prihvaćen od svijeta i od nekakvih trendova, jednostavno radiš ono što očekuju od tebe i bit ćeš prihvaćen. Ako želiš biti prihvaćen od Isusa, ako želiš biti u svojoj duši u miru, od Isusa si uvijek prihvaćen. Ako želiš ti prihvatiti Isusov put onda trebaš ići njegovim stazama. Ljudi mi dolaze rastreseni, jer s jedne strane bi htjeli slijediti Isusa, a s druge strane udovoljiti ljudima. Moramo napraviti odluku i izbor. Nerealno je očekivati dopasti se ljudima, a očekivati da ćeš imati unutarnji mir. Za mir se treba boriti. Isus nas poziva na borbu i akciju. Moramo nešto činiti, ne možemo biti pasivni promatrači svoga života čekajući da nam, zadovoljstvo i sreća dođu sami od sebe. Sreća nije nešto što pada s neba. Sreća nije nešto što se može kupiti. Sreća nije nešto što ti drugi može darovati. Sreća je rezultat stila moga života, onog kako ja živim, što ja činim i u što vjerujem!“
s. DOMINIKA ANIĆ: Kako instalirati program ljubavi u srce?
Na poseban je način bilo dirljiva i poučna kateheza školske sestre franjevke s. Dominike Anić, ravnateljice D. V. „Sv. Klara” u Bijelom Polju kod Mostara koja je također i realitetna psihoterapeutkinja.
Ona je naime kazala kako ovdje na oltaru ne stoji samo u svoje ime, nego „Stojim ovdje u ime svih sestara svoje zajednice – Školskih sestara franjevki provincije svete obitelji iz Mostara. A na osobit način u ime onih koje kroz sve ove godine služe u župi Međugorje. Od onih koje su u prvim godinama Međugorskih ukazanja spavale na podu zvonika i čistile crkvu do kasnih noćnih sati da bi ujutro hodočasnici mogli ući u dostojno čist sakralni prostor, do ovih koje i sada dok ja stojim ovdje pred vama s mikrofonom u ruci, ispod ovoga oltara s peglom u rukama uređuju misno ruho. U ime onih koje su sada u kapelici pred presvetim, u kuhinji ili svojoj bolesničkoj postelji.
Dok sam razmišljala što govoriti danas naišla sam na zanimljiv tekst koji potpisuje Nikolaj Bulgakov. I odmah sam rekla. Da! To je to! Proći ćemo zajedno kroz ovaj sadržaj. O čemu se naime radi…?
Jedan kupac zove tehničku pomoć i kaže
- Želim ponovno instalirati Ljubav. Možete li mi pomoći?
- O da. Naravno. Ako ste spremni, možemo započeti.
- Spreman sam. Odakle da počnem?
- Prvo, otvorite Srce. Znate li gdje vam je srce?
- Da, ali mogu li instalirati Ljubav ako tamo imam i druge programe?
- Koje programe imate aktivne?
- Imam Stare zamjerke, nisko samopouzdanje, razočaranje i frustracija.
- Stare zamjerke nisu problem, Ljubav će ih postepeno istisnuti iz memorije, ali će ih zadržati kao privremene datoteke. Isto se može reći i za nisko samopouzdanje. Ali morate izbrisati razočaranje i frustraciju jer ometaju instalaciju programa.
- Ali kako ih izbrisati?
- Idite na izbornik Start i kliknite na Oprost pa će se razočaranje i frustracija izbrisati.
- Jesam. Evo ga Preuzimanje Ljubavi je počelo samo od sebe. Je li to normalno?
- Da, to je osnovni program a nadogradnja dodaje Puno srca.
- Oh! Piše „Greška. Program ne radi s internim komponentama.“ Što to znači?
- To znači da Ljubav već radi s unutarnjim komponentama, ali još nije u Srcu. Da bi to postigli morate početi voljeti sebe.
- Što trebam učiniti?
- Kliknite na Samoprihvaćanje, a zatim prenesite datoteke samooprost i budite svjesni svojih vrlina i mana.
- Jesam.
- Sad sve to kopirajte u Moje Srce i sustav će to osigurati. No morate ručno izbrisati verbalnu autokritiku iz svih izbornika i isprazniti smeće. Nikada ne učitavajte opširnu samokritiku.
- Napravio sam. Moje srce se puni novim datotekama. Vidim Osmjeh, ravnoteža duše. Događa li se uvijek tako?
- Ne uvijek, ponekad treba više vremena. Ljubav je besplatan softver. Ali da biste uspjeli morate ga poklanjati drugima i oni će vam pokloniti svoje verzije.
Sestra Dominika je zatim na temu ove priče pokazala mladima kako ponovno INSTALIRATI U SEBI PROGRAM LJUBAVI i kako to nije teško jer je on već u nama, samo se trebamo riješiti onih prepreka ili prepune memorije (rana, grijeha, ogorčenja, frustracija, nepraštanja…) koje mu prijete instalaciju. A ukazala je i na najmoćniji ANTIVIRUSNI PROGRAM kojim ćemo zaštititi taj program ljubavi – a to je KRUNICA!
SVJEDOČANSTVA:
Nakon ove dvije kateheze, uslijedila su i dva vrlo lijepa svjedočanstva.
Prvo je imala časna sestra Marija Benedikta Krapić, pripadnica zajednice sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog u Rijeci. Sestra Marija Benedikta, ili rođenjem Nina, diplomirana je pravnica. Prije zavjetovanja pripadnosti ovome redu godinama je radila kao novinarka te se amaterski bavila glumom. Ipak jedno putovanje u Međugorje i jedan “Isusov” pogled skriven u pogledu jedne časne sestre, unio joj je jedan ‘nemir’ u srce koji se na kraju premetnuo u redovnički poziv. Danas svoje poslanje služenja vrši u Caritasovom domu za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja.
Drugo svjedočanstvo imao je svećenik iz Francuske, Sebastien Brier čiji je svećenički poziv također vezan za Međugorje.
