NA DANAŠNJI DAN Ovo su bile posljednje riječi najvećeg čovjeka i sveca 20. stoljeća

Na današnji dan 2. travnja 2005., u Očev dom preselio se naš dragi papa Ivan Pavao.

Posljednji sati Svetog Oca bili su označeni neprestanom molitvom svih onih koji su ga pratili u pobožnom prijelazu i složnim sudjelovanjem u molitvi tisuća vjernika koji su satima bili okupljeni na Trgu Svetog Petra.

Posljednje riječi voljenog pape Ivana Pavla II., kojeg Hrvati i danas nose na srcu, bile su na poljskom jeziku i glasile su: “Pozwólcie mi odejść do domu Ojca”. (Dozvolite mi otići u Očev dom).

Na današnji dan 2005. godine u 21 sat i 37 minuta umro je papa sveti Ivan Pavao II., u svom stanu u Vatikanu. Uzrok smrti bio je zastoj srca usred hipotenzije i nedovoljne cirkulacije izazvane septičkim šokom.

Nekoliko dana prije papa je primio bolesničko pomazanje od svog tajnika Poljaka Stanisława Dziwisza. Dok je papa umirao, deseci tisuća katolika okupili su se na Trgu sv. Petra u Rimu.

U knjizi ‘Život s Papom’ Stanislaw Dziwisz, tajnik Ivana Pavla II, otkriva posljednje trenutke života pokojnog pape koji je odbio liječiti se u bolnici. Knjiga opisuje papu Ivana Pavla II. kao čovjeka koji je potpruno predan Bogu do zadnjeg daha života, a takve su mu bile i posljednje riječi – upućene Bogu kojem je služio svim srcem, dušom i tijelom.

Papina posljednja bilješka

Papina posljednja bilješka bila je: "Radostan sam, budite i vi", a napisane su suradnicima i časnim sestrama koji su mu bili najbliži. "Radostan sam, budite i vi", napisao je s velikim naporom Sveti Otac uz pomoć svoga tajnika don Stanislava, dodavši: "Molimo radosno zajedno. Majci Božjoj povjeravam sve radosno".

Ljubio je ljude i svoj poljski narod, a na poseban način i naš hrvatski narod. Posljedično papinoj ljubavi i vjeri, i njegova rodna voljena Poljska danas stoji kao svjetionik vjere i nada Europe. Nada i svjetionik posrnule, izgubljene i deksristijanizirane Zapadne Europe.

Osobito dramatično Dziwisz opisuje posljednje Papine dane.

U srijedu, 30. ožujka 2005., papa se posljednji put pojavio na prozorima svoje sobe.
„Htio je reći koju riječ, barem jednu, zahvalu, ali nije išlo”, piše u knjizi Dziwisz, „sad je znao, bio je spreman…”.

Papa je odlučio ne ići u bolnicu. U petak oko njega su se okupili najbliži suradnici i prijatelji, koji su mu naglas čitali molitve, prema njegovoj želji. Papa je s mukom izgovarao i pratio molitve. U subotu, papa se zadnjim snagama opraštao od bližnjih. Još je bio svjestan i tražio je da mu čitaju omiljeno Ivanovo evanđelje. Pročitali su mu, jedno za drugim, devet poglavlja.

U jednom trenutku sestra Tobiana “osjetila” je njegov pogled, približila je uho njegovim ustima, a on je jedva čujno rekao: “Dozvolite mi otići u Očev dom“.

S tim riječima na ustima umro je najveći čovjek 20. stoljeća – papa Ivan Pavao II.