Sveta Misa, najveće blago ovoga svijeta

U nekom su selu živjela dva postolara. Jedan je od njih imao brojnu djecu, a drugi je bio bez djece.

Prvi je živio u skladu s vjerskim propisima te je svaki dan išao u crkvu na svetu Misu, dok drugi nije mario za vjeru nego je radio bez prestanka. Prvi je sa svojom obitelji živio vrlo dobro i sve više napredovao, dok drugi nikako nije mogao napredovati. Drugi se čudio prvomu pa ga jednom upita:

„Kako ti manje radiš od mene i imaš veću obitelj, a ipak tako lijepo napreduješ, za razliku od mene koji nikako ne mogu krenuti naprijed.“ Nato mu ovaj odgovori:„E moj susjede, ja znam za otajstveno blago i svaki dan idem kako bih donio kući koliko mi treba. Odatle dolazi sve moje blagostanje. Evo i tebe pozivam da svaki dan pođeš te uzmeš od toga otajstvenog blaga i pomogneš sebi u nevolji. Sutra budi spreman da te povedem i pokažem ti to skriveno blago.“ Rano ujutro čekao je postolar s velikom radoznalošću. Mislio je da će ga susjed povesti u neko skrovito mjesto gdje se nalazi skriveno blago. Ali nemalo se iznenadio kad ga je ovaj odveo u crkvu i pozvao ga da nazoči svetoj Misi. Bio je nezadovoljan što je izgubio vrijeme koje je mogao iskoristi i nešto zaraditi. Kući se vratio ozlojeđen. Drugi mu dan na vrata ponovno zakuca kolega postolar. Nije mu se išlo, no pomisli da bi ga ovoga puta mogao odvesti do skrivenog blaga te pođe.

Po povratku kući bio je još nezadovoljniji. Kada mu trećega dana susjed opet pokuca na vrata, naljuti se te reče: „Put do crkve znam i sam i k Misi mogu otići kad me bude volja. Zato te nisam zvao, nego da mi pokažeš blago koje te čini bogatim i sretnim.“ Nato će mu susjed ljubazno: „Moj dragi prijatelju, ne ljuti se na mene. Ja sam ti to blago uistinu pokazao. To se mjesto zove crkva, a blago sveta Misa. Od toga blaga uzmem svaki dan sebi toliko da u mojoj kući nikad ničega ne manjka. Čini i ti tako pa ćeš se brzo uvjeriti da sam ti pokazao pravo blago!“ Susjed uzme te riječi k srcu, počne svaki dan dolaziti k svetoj Misi. Otada ga nitko više nije čuo da se na nešto potužio ili da mu je štogod nedostajalo.

Iz knjige "Primjeri koji potiču, privlače, hrabre i opominju - fra Petra Ljubičića".

Tagged under