Nedavno čitam jedan članak u novinama koji govori o tome kako su u svijetu, a tako i kod nas ljudi na čelnim pozicijama u politici, ekonomiji, kulturi... ljudi bez djece.

Nekad se radi o ljudima koji ne mogu imati djece, ali u Americi se sve češće radi o ljudima koji naprosto ne žele imati djecu. Za njih postoje dva izraza CHILDFREE ili CHILD-FREE (dijete slobodni ili slobodni bez djece) i VOLUNTARY CHILDLESSNESS (dragovoljni bezdjecaši). Radi se o sve raširenijem fenomenu: svjesnoj odluci mladih plodnih muškaraca i žena da ni pod koju cijenu ne žele imati djecu. Razlozi ili motivi za pojavu tog fenomena su različiti: neki ih ne žele zbog vlastite komotnosti, karijere, slobode, neki zato što ne vjeruju u budućnost, zato što ne žele rađati u ovom lošem i zagađenom, prenapučenom svijetu.

Paradoks je u tome da je nekoć u tradicionalnim društvima plodnost (biološka, duhovna i duševna) bila jedan od najvećih ideala (sjetimo se samo prahistorijskih figurica koje su odvajkada veličale plodnost i boginju plodnosti), a danas se čini da je upravo plodnost prepreka „normalnom“ životu. Djeca su na kraju gledana kao jedna velika ekonomska (skupo školovanje) i emocionalna (strahovi, brige...) žrtva. Sve je to postalo već jedna nova svjetska religija jer imaju svoje web stranice, svoja okupljališta, stvaraju svoju vlastitu kontrakulturu pa i nastranu umjetnost. Srž njihove filozofije može se svesti u izjavi jedne sljedbenice: „Posao roditelja mene ne zanima. Kao što ne želim biti računovotkinja, tako ne želim biti ni roditelj (nije upotrijebila riječ majka).

Iz ovog gore navedenog najjasnija je jedna stvar: ovi ljudi nisu otvoreni za žrtvu, za darivanje. Evanđelje nas uči „Tko želi sačuvati svoj život, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život, naći će ga...“ (Lk 9, 24)

Zar bit roditeljstva nije upravo to darivanje života drugome: ne samo fizičko rađanje, nego svakodnevno umiranje svojim sebičnim komotnostima u svrhu odgoja i obrazovanja novog čovjeka. Djeca su poseban dar svakome od nas, dar za naše spasenje.

Dok sam se mučila sa svojim prvim novorođenčetom, jedan mi je prijatelj svećenik napisao e-mail koji mi i danas zvoni u ušima kad god mi je s djecom teško izaći na kraj: „Budi zahvalna Paula, jer tek na onom svijetu otkrit ćeš koliko si svojih grijeha ili grijeha svojih predaka okajala i izmirila preko žrtava koje si podnijela odgajajući vlastitu djecu!“

Naravno da to nije Sotonin cilj. On ne želi naše spasenje i zato je pokrenuo sve svoje snage protiv djece. Bez djece nema žrtve, bez žrtve nema Raja!

Ljudi koji imaju djecu misle na budućnost i žele stvarati bolju budućnost za njih. Kakav je mentalni, emocionalni, spoznajni ali i interesni odnos prema budućnosti u ljudi koji ne žele djecu? Znači da ne misle na budućnost, a o žrtvi za drugoga i da bi drugom bilo bolje da i ne govorimo!

U medijima čitamo kako su pitanja oko obitelji, braka i odgoja neka sekundarna pitanja u odnosu na nezaposlenost i ekonomsku situaciju. Kako to mogu biti sekundarna pitanja ako nam ljudi bez obitelji, djece i nespremni na žrtvu upravo kroje tu budućnost oko koje mlatimo praznu slamu, ako ne želimo sagledati korijene problema? Djeca nam pomažu otvarati se ljubavi, otvarati se emocijama. S njima i mi postajemo djeca. Ona kojima pripada Kraljevstvo Nebesko.

Iz Gospinih poruka je tako vidljivo da je Gospa sva u odnosu majčinstva i ljubavi, brige za nas – njezinu i Očevu djecu. Ona se svih ovih 40 godina od početka ukazanja „žrtvuje“ da bi nam govorila, poticala nas na hod prema svetosti i izmolila milosti spasenja za nas. Tko to osobno ne živi, vjerojatno teško može razumjeti Međugorje i kad Gospa kaže u poruci: „Otvorite se, dječice, molitvi, otvorite se mojoj ljubavi. Ja sam vaša majka i ne mogu vas ostaviti same u lutanju i grijehu. Vi ste pozvani, dječice, da budete moja djeca, moja ljubljena djeca, da vas sve mogu prikazati mome Sinu.“

Baš kao da nam svojim riječima želi reći kako je temeljni sustav života i društva ODNOS SINOVSTVA – biti dijete Božje i dijete Gospino. Stoga je OBITELJ koja se ostvarila u očinstvu, majčinstvu i djeci prava škola učenja ovog sebedarja i povjerenja. Za to se vrijedi boriti!

Paula Tomić/medjugorje-info.com

Zanima te i ovo?
Pozvani smo biti blagoslov za druge
18. May 2021.
Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.