Brojni su hodočasnici koji pješice ovih dana pristižu u Međugorje. Puno ih je iz okolnih mjesta Hercegovine i BiH, ali ima ih i iz Hrvatske pa čak i šire. Tako sam susrela dvojicu momaka iz Posušja, grupicu hodočasnika iz Širokog Brijega, jednu veću grupu iz Tomislavgrada.

Ono što im je zajedničko je jedan polet koji ih nosi, čisti pogled koji rastapa, i srce koje kuca zahvalnošću Gospi za ovih 40. godina. S nekima od njih sam popričala te vam njihova svjedočanstva donosim u nastavku:

BRANITELJI ALEN LAZAR IZ KOPRIVNICE I TOMISLAV BUBALO IZ ZAGREBA

Malo prije Služnja susrela sam Alena Lazara iz Koprivnice i Tomislava Bubala (porijeklom iz Čerina), ali koji živi u Zagrebu. Obojica su hrvatski branitelji. Vojničkog stasa i glasa. Alen je 8. lipnja krenuo iz Koprivnice i njemu je danas 17. dan hodanja, a Tomislavu je 14. Dan jer je krenuo na svetkovinu Presvetog Srca Isusova. Nisu se prije poznavali, nego su se sreli u crkvi Hrvatskih mučenika u Udbini i od tada zajednički hodaju i međusobno se upoznaju.

Obojici je glavna nakana hodočašćenja zahvala Gospi za 40. godina ukazanja i za prisutnost u hrvatskom narodu i na slavu i hvalu Kristu Kralju, a zatim i kao zahvala i molitva za obitelj i sve dobro što su primili u svojim životima.

Obojica su oženjeni. Tomislav ima četvero djece, i s njima je sad ostala njegova supruga. Alen ima dvoje djece i oni će ga čekati u Međugorju.

Alen već pet godina osjeća poziv da dođe u Međugorje. Prošle godine nije mogao zbog kovida, pa je otišao na Trsat. Sada je rekao: „Ove godine je 40. Obljetnica, ma da mi i netko umre, ne zovite me dok ja ne stignem u Međugorje!“

Za prenoćišta su se pouzdali u Providnost i oduševljeni su dobrohotnošću i velikodušnošću ljudi i župnika koji su ih primali na spavanje ili ih nudili osvježenjima. Tomislavu se posebno usjekao u sjećanje jedan mladić, Aleksandar koji je na svom štandu prodavao med i sir između Korenice i Udbine. Napojio ga je svježim pićem i okrjepom, a kad mu je želio platiti samo je odmahnuo rukom i rekao: „Nikako, vi ste hodočasnik. Kad dođete u Međugorje, zapalite jednu sveću za mene!“ – i to ću vrlo rado učiniti, kaže Tomislav.

A Alen se posebno zahvaljuje obitelji Đulić koja ih je, vidjevši da su hodočasnici, besplatno primila na spavanje u Širokom Brijegu. „Koliko je samo ljudi uz put stalo i pitalo nas treba li nam nešto.“ – svjedoče obojica, jednako ganuti!

Poruka koju žele reći hrvatskom narodu je više želja da Majka Božja zaživi u svakome od nas, da svi doživimo duhovni preporod i smjelo i hrabro kročimo kroz život. „Krist je živ i Majka Božja je s nama!“ – završava Tomislav!

hodocasnici-40-obljetnica-gospinih-ukazanja-u-medugorju-2.jpg

ANA IZ KOČERINA: HODOČAŠĆE JE MOJA ZAHVALA i MOLITVA

Nekoliko kilometara prije Međugorja, u Ograđeniku, susrela sam još jednu hodočasnicu. Zove se Ana iz Kočerina, a živi u Švicarskoj. Krenula je na uočnicu 40. Obljetnice Gospina ukazanja ispred širokobriješke crkve na hodočašće pješice prema Međugorju. Kaže, ne boji se što je sama jer usput susreće brojne hodočasnike, pa je i ona sama iznenađena koliko ljudi pješači prema Međugorju. Pomalo popriča sa svima, ali onda sama žuri prema cilju dok još nije jako ugrijalo, da se, ako Bog da, popne i na Brdo ukazanja. Nakana puta je za njezinu obitelj i kao zahvala za sve. Kaže i kako u njezinoj obitelji postoji tradicija pješačenja, kad god bi se vratili kući u rodni kraj, hodočastili bi ili u Međugorje ili na Brijeg. Jer kaže: „Imamo stvarno na čemu biti Bogu zahvalni, a pogotovo sada i moliti se da nas Bog sačuva u ovim kušnjama i čudnim vremenima!“

hodocasnici-40-obljetnica-gospinih-ukazanja-u-medugorju.jpg

 Paula Tomić/medjugorje-info.com

Zanima te i ovo?
Gospina poruka preko Marije Pavlović-Lunetti, 25.7.2021.
25. July 2021.
Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.