Nuspojava COVIDA koja nije zanemariva je podjela koja se stvara unutar obitelji, a također i među prijateljima, zbog raznolikosti pogleda na pandemiju, cjepiva i općenito način kako je doživljavamo i vidimo rješenje problema.

Općenito govoreći, može se reći da postoje dva stava. Jedan je stav onih čije je mišljenje prevladavajuće i drže se preporuka i mjera, a drugo je mišljenje onih koji se s njima ne slažu i ne pridržavaju se istih. Prve ću definirati kao disciplinirane, a druge kao disidente.

Ukratko, prevladavajući govore o COVIDU kao opasnom virusu, alarmiraju ga, preporučuju upotrebu cjepiva i odobravaju mjere koje ograničavaju neke slobode.

Ovi ostali kažu da je virus doista vrlo zarazan, ali ne i vrlo smrtonosan (možebitno opasan za starije osobe i osobe oboljele od kroničnih bolesti koje imaju veći rizik od razvoja težeg oblika), sumnjičav je glede upotrebe cjepiva i u nekim mjerama vidi suzbijanja neopravdanog ograničenje sloboda

Ponavljam: generaliziram i rezimiram. Znam da se može dodati i navesti još mnogo toga, ali recimo da je ovo shema.

Poanta je u tome što dva različita pogleda dovode do jaza čak i između ljudi koji pripadaju istoj obitelji i istoj zajednici prijatelja. Što se tiče cjepiva, na primjer, nije teško uočiti da postoje podjele, s vrlo malim izgledima za postizanje zajedničkog stava.

Možda je COVID donio i iznosi na vidjelo kulturne i antropološke razlike koje su već postojale otprije, ali koje su, u nedostatku casus belli (latinski: slučaj, događaj koji uzrokuje rat) tinjale pod pepelom. Zapravo, ispada da je raznolikost koncepcija vrlo duboka.

Religioznost i vjera u ovom kontekstu, načelno imaju određenu važnost, ali se stavljaju po strani, tako da čak ni poziv na zajedničku vjeru ne može funkcionirati kao element povezanosti.

Kada govorim o različitom mišljenju, ne mislim samo na raznolikost pogleda, nego o tendenciji da se druge etiketira. Disciplinirani vjeruju kako su oni drugi slijepi i ludi a disidenti disciplinirane nazivaju lakovjernim marionetama kojima je lako manipulirati.

U tom je slučaju otklonjena svaka mogućnost dijaloga (također zbog komunikacije koja se sve više odvija na daljinu). Često je zaključak samo jedan: “Ne razgovaram više s tobom, to je beskorisno”.

Mogli bi isto reći: ali moralno, političko i ideološko i socijalno distanciranje bilo je i prije COVIDA.

Istina, ali ne u ovoj mjeri i s ovim karakteristikama nesnošljivosti.

Pogotovo sada kada su s pitanjem cjepiva ljudi suočeni sa konkretnim izborom a neslaganje se više ne odnosi samo na ideje već na odluku vezanu uz djelo: cijepiti se ili ne?

Disident koji odbija cjepivo iz nekoliko razloga, što mora učiniti kad mu disciplinirana obitelj i prijatelji preporuče da se ipak cijepi? Što kad se discipliniranom ukaže na problem savjesti?

Teško je na to odgovoriti. Činjenica je da se naše društveno tkivo već dugo rastače i nije homogeno a sada je to uočljivo kroz razdor koji se provlači kroz obitelji i krugove prijatelja.

Postoji li način da neistomišljenici osiguraju zajednički rast i da to na njima ne ostavi trajne i duboke posljedice?

Ja dolje potpisani (autor ovog teksta, Aldo M. Valli) vjeruje da je oni koji su pokrenuli aferu COVID i koji od toga imaju koristi, vrlo dobro znali da će doći do podjela i doista se nadali tome, jer je to dio stvarnosti koju sada imamo – oslabljeno i zbunjeno čovječanstvo koje je izmanipulirano. Ali, naravno, kad izrazim svoje drugačije mišljenje, disciplinirani će me optužiti za zavjeru, a onda lako mogu i ja njih optužiti da su konformisti i uokvireni.

Što potvrđuje da ova nuspojava Covida, koju sam nazvao podjeljenost, nije slučajna nuspojava.

AMV 

Izvor teksta: https://www.aldomariavalli.it/2021/03/11/covid-quelleffetto-collaterale-che-divide-famiglie-e-amici/

Prijevod:medjugorje-info.com

Zanima te i ovo?
Proplakala ikona Gospe Kazanske
07. May 2021.
Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.