Mariju ne shvaćamo, jer nam je odviše bliska

Marija je spokojna kao priroda, čista, vedra, bistra, umjerena, lijepa; ona priroda daleko od svijeta, u planini, u polju, na moru, na nebu modrom ili zvjezdanom.

A jaka je, krepka, savršena, stalna, nesalomljiva, bogata nadom, jer u prirodi je život koji se neprestano obnavlja, uvijek blagodatan, urešen lepršavom ljepotom cvijeća, darežljiv u bogatom obilju plodova.

Marija je odviše jednostavna i odviše bliska nama da bismo je mogli "kontemplirati". Ona je "opjevana" srcima čistim i zaljubljenim, koja izražavaju ono najbolje što imaju u sebi. Donosi božanske na zemlju, blago kao nebeska kosina što se s vrtoglavih visina Neba spušta u beskrajnu sićušnost stvorova.

Ona je Mama sviju i svakoga, jedina koja zna tepati i smiješiti se svome čedu na jedinstven način, onako da svatko, i onaj maleni, zna uživati tu nježnost i odgovoriti svojom ljubavlju na tu ljubav.

Mariju ne shvaćamo, jer nam je odviše bliska. Ona je određena od Vječnog da ljudima nosi milosti, te božanske dragulje Sina, tu pokraj nas, i čeka, uvijek u nadi, da zapazimo njezin pogled i primimo njezin dar.

Tagged under