Jesu li kršćani koji pohađaju svetu misu i žive čistoću, a gomilaju bogatstvo – licemjerni?

Ako si netko pribavlja različite luksuze, a zanemaruje milostinju prema siromasima i davanja Crkvi, zasigurno mu je to na štetu duše

PITAJTE SVEĆENIKA

Primjećujem kako mnogi moji prijatelji koji redovito pohađaju svetu misu, razne vjerske susrete i tečajeve, kupuju dizajnersku i luksuznu odjeću, kozmetiku, gadgete, putovanja i slično. Ja sam još studentica, a moji roditelji imaju srednja primanja te ponekad osjećam da sam ljubomorna na sve ove stvari koje si drugi mogu priuštiti, a ja ne. Je li opravdano kupiti npr. BMW koji je nekoliko puta skuplji od drugih automobila s opravdanjem da je to kvalitetan i snažan auto koji će dugo trajati i neće se kvariti tako često?

Jesu li spomenute osobe u jednu ruku licemjerne (žive kršćanski u smislu da čuvaju predbračnu čistoću, pohađaju sv. misu i mole se, a s druge strane ne mogu odoljeti materijalizmu) ili su njihovi postupci donekle opravdani? Poštovana, em čistoća, siromaštvo i poslušnost jesu evanđeoski savjeti, kojima se savršenije suobličavamo Kristu. Oni nisu nužni za postizanje spasenja kao obdržavanje Božjih zapovijedi. Međutim, ako ih osoba ne cijeni i ne nastoji ih slijediti koliko može, neće postići kršćansko savršenstvo.

Primjer tog razlikovanja između zapovijedi i savjeta vidimo u Evanđelju, u dijalogu bogatog mladića i Gospodina Isusa. Tom je prilikom Isus jasno rekao mladiću da ako želi ući u život treba čuvati zapovijed, a ako želi biti savršen, treba sve ostaviti i izbližega ga slijediti.

Drugo, kršćanski život nije jedna stepenica, nepromjenjivi stupanj. Kršćanski put do savršenstva poznaje različite etape. Ako se neka osoba obratila Gospodinu od života u grijehu, to je već velika stvar.

Daljnja odricanja i veće savršenstvo mogu doći i kasnije.

Treće, sveti Franjo Saleški govori o tome da nije svakome primjeren isti način života. Tako će jednom ministru ili menadžeru priličiti drugačiji standard života nego pomoćnom radniku i studentu. Dakako da i obiteljske prilike u tome igraju ulogu.

Četvrto, ako si netko pribavlja različite luksuze, a zanemaruje milostinju prema siromasima i davanja Crkvi, zasigurno mu je to na štetu duše. Škrtost je, naime, jedan od glavnih grijeha, a što netko više ima, ima i više mogućnosti da bude darežljiv i velikodušan. Svi ćemo na koncu odgovarati za to kako smo koristili talente koji su nam dani, pa tako i za novac.

Btb, don Damir Stojić