Gospa je u svojim porukama od početaka ukazanja često pozivala na pobožnost klanjanja, i upravo su njezine poruke, poput ove „Ja sam uvijek prisutna kad se vjernici klanjaju. Tada se dobivaju posebne milosti.“ (poruka 15. ožujak 1984.) – bile poticaj fra Slavku Barbariću da u večernji molitveni program uključi ovu pobožnost.

Pobožnost klanjanja od 1. rujna do 31. svibnja u međugorskoj župi je utorkom i subotom od 21 do 22 sata te četvrtkom nakon večernje svete mise. Svake srijede u crkvi je klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu u tišini (isključivo za župljane) od 20 do 20.30 sati (u zimskom razdoblju) odnosno 21 do 21.30 (u ljetnom razdoblju).

Također je u svojoj poruci od 29. veljače 1984. Gospa pozvala na klanjanje četvrtkom: „Želim da se okupite u Crkvi svakog četvrtka na klanjanje mome Sinu Isusu. Tamo, pred Presvetim Sakramentom, čitajte šesto poglavlje Evanđelja po Mateju od točke u kojoj se kaže: „Nitko ne može služiti dvojici gospodara...“ Ako vam nije moguće doći u Crkvu, čitajte taj odlomak u vašim kućama...“

A u poruci od 30. kolovoza 1984. pozvala je na KLANJANJE KRIŽU: „Draga djeco! Veliki križ na brdu bio je u Božjem planu kad ste ga sagradili. Upućujte se često na to brdo i molite u podnožju križa. Meni su potrebne vaše molitve.“

Zadnjih par godina u župu je uvedeno svakoga 25. u mjesecu i redovito mjesečno cjelonoćno klanjanje kao zahvala za Gospine poruke i njezino vodstvo. U 21 sat počinje zajedničko klanjanje i traje do 22 sata, a nakon toga Presveto je izloženo u crkvi do 7 sati ujutro. Župljani svjedoče koliko im to klanjanje puno znači. Tako jedna moja prijateljica kaže kako se uvijek „sama“ probudi oko 3 sata ujutro i u crkvi zatekne oko 15 – 30 ljudi kako se mole. Očara je ta tišina, milina, veličina Boga koji je čeka. On, dobrovoljni zatvorenik u komadić kruha pred tobom – iz ljubavi.

Prilikom razgovora s brojnim hodočasnicima u Međugorju, može se doznati kako ih se u Međugorju upravo najviše dojmi pobožnost Klanjanja Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu. Također ova je pobožnost nekako i “zaštitni znak” duhovnog života župe te liturgijskog programa iste. Dotaknuti vjernici I svećenici upravo ovu pobožnost najčešće “nose” u svoje župne zajednice. Postoji više dokaza da je u župama u kojima se odvija pobožnost klanjanja Presvetom Oltarskom Sakramentu duhovna snaga župe puno jača i življa, a i puno je veći broj duhovnih zvanja.

Međugorje i Gospa daju ovaj jedinstveni recept suvremenoj Crkvi koja izumire duhovno, da je jedini put oživljavanja župe i vjere upravo put molitve i klanjanja Isusu u misteriju Euharistije. 

Zanima te i ovo?
Pozvani smo biti blagoslov za druge
18. May 2021.
Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.