Poštovano Uredništvo, vrlo rado želim iskoristiti ovu mogućnost da vam postavim pitanje i dobijem stručan odgovor. Molim vas nemojte me osuđivati, jer neprestano trpim od toga: osudio me je ponajprije moj muž, makar ne znam zbog čega, ostavio me i otišao. Osuđuju me susjedi, osuđuje me rodbina, osuđuju me na poslu… a ja sve moram podnašati kako bih ustrajala do kraja. Evo o čemu se radi. Nakon skoro dvadeset godina braka, moj muž me ostavio i otišao. Zajedno smo rodili dvoje djece, koja su sada velika i pred ženidbom. Ne moram vam opisivati osjećaje, zbunjenost i nesigurnost koji su me odjednom pogodili kada se to dogodilo. Ne želim se nikome osvećivati, ni njemu, a ni njoj, – ako je našao drugu. Želim samo nastaviti živjeti u miru s Bogom, ali kako???
Već evo pet godina kako sam ostala sama i nisam se ni ispovijedala. Kažu da nemam pravo na odrješenje. Samim time nisam ni na svetu pričest išla. Je li to baš tako? Zašto ja moram trpjeti zato što je on otišao od mene? Pa zar me je sada stvarno vezao da nemam pravo primiti milost Božju u svetim sakramentima. Zar me je Bog stvarno ostavio? Samoća je bolna. Mogu li se barem ponovno udati, živjeti s nekim? Koji su uvjeti? Sa prvim sam mužem bila u crkvenom braku. Kao što vidite, jako sam zbunjena, puno toga mi nije jasno. Katica B.
Poštovana gospođo Katice, Vaša su pitanja vrlo aktualna, jer je nažalost vrijeme u kojem živimo i način današnjega života mnoge doveo u stanje u kojem se Vi nalazite, u stanje rastavljenosti. Da bih mogao na Vaša pitanja jasno odgovoriti i da biste Vi mogli ispravno shvatiti, potrebno je da najprije razjasnim razne oblike rastavljenosti. Naglašavam da se sve što ću reći tiče kršćanskih vjernika koji su sklopili crkveni brak pa su se onda rastali. Možemo reći da su tri vrste razvoda: Prvo: razvode se oni koji nisu mogli više živjeti zajedno, pa su zatražili od civilnih vlasti razvod i dobili ga. To se događa i zbog toga jer se današnji mladi kršćani ne pripremaju ozbiljno za sveti sakrament ženidbe i jer često misle da je dostatna tjelesna privlačnost da bi brak bio sretan. Kada nadođu životne poteškoće, onda se s lakoćom odluče za razvod. Drugo: razvode se oni koji se za vrijeme trajanja braka zaljube u treću osobu, pa zbog požude kojoj se predaju napuste partnera i odu drugome ili drugoj. Za njih crkveno vjenčanje ne znači ništa, a kasnije se i civilno razvedu. Danas je, nažalost, čest slučaj da muževi odnosno žene nakon dugogodišnjega bračnog života u kojem su sretno živjeli, čak dobili i djecu, izgube glavu za nekom trećom osobom i ostave i partnera i djecu, te zatraže razvod. Treći slučaj je onaj u kojem Crkva daje rastavu: "Ako jedan od ženidbenih drugova dovodi u veliku duševnu ili tjelesnu pogibelj drugoga ženidbenog druga ili djecu ili na drugi način čini preteškim zajednički život, pruža drugom ženidbenom drugu zakoniti razlog da se rastavi prema odluci mjesnog ordinarija i, ako prijeti pogibelj zbog odgode, prema vlastitoj odluci" (Zakonik Katoličke Crkve, kanon 1153, $ 1.). Kako vidite, i Crkva priznaje da mogu postojati teški razlozi zbog kojih se osobama koje su crkveno vjenčane može dati odobrenje da nemaju više obveze zajedničkog života s part-nerom. To se naziva "rastava od stola i postelje". No, time partneri ne prestaju biti supruzi. U slučajevima rastave od stola i postelje, osobe se mogu ispovijedati i pričešćivati, ali oni se ne mogu ponovno crkveno vjenčati, jer Gospodin je rekao: "Što je Bog sjedinio, neka čovjek ne rastavlja" (Mt 19, 6). Baš zato se u bračnoj zakletvi i veli: "Do moje ili tvoje smrti". Tek ako se rastavljena osoba ponovno civilno vjenča i započne živjeti bračne odnose s novim partnerom, koji je crkvenom ženidbom vezan, događa se ono što je Isus izjavio: "A ja vam kažem: tko god otpusti svoju ženu... navodi je na preljub, i tko se god otpuštenom oženi, čini preljub" (Mt 5, 32; Mt 19, 9; Mk 10, 11-12; Lk 16, 18). Znači, novo civilno vjenčanje predstavlja razlog zbog kojega osobe koje žive u građanskom braku ne mogu primati sakramente ispovijedi i pričesti. Ovdje želim naglasiti da mnogi vjernici misle da je razvod sam po sebi razlog da netko ne može primati spomenute sakramente. Nije rastava sama po sebi, nego nova civilna ženidba i život s novim partnerom, što je u stvari preljub, koji onda vjerniku ne dozvoljavaju da se ispovijeda i prima svetu pričest. Naime, da bi vjernik dobio oproštenje grijeha, treba se pokajati i čvrsto odlučiti da neće više griješiti. Budući da osobe koje su se rastale i ponovno oženile ne žele, nisu kadre, odlučiti da neće više griješiti (imati tjelesne odnose), njihova ispovijed nije valjana i oni ne dobivaju oproštenje grijeha. Ako unatoč tome pođu na svetu pričest, njihova je pričest svetogrdna, što jasno naučava sveti Pavao. On u Prvoj poslanici Korinćanima ističe: "Zato, tko god nedostojno jede ovaj kruh ili nedostojno pije ovaj kalež Gospodnji, bit će odgovoran za tijelo i krv Gospodnju. Neka svatko ispita samoga sebe te onda jede od kruha i pije iz kaleža, jer tko jede i pije, osudu svoju jede i pije ako u tome ne razabire Tijelo Kristovo" (1 Kor 11, 27-29). A sada, poštovana gospođo Katice, odgovaram na Vaša pitanja. Vi tvrdite: "Već evo pet godina kako sam ostala sama i nisam se ni ispovijedala. Kažu da nemam pravo na odrješenje. Samim time nisam ni na svetu pričest išla. Je li to baš tako"? Mislim da Vam je jasno iz onoga što sam gore rekao da oni koji su Vam rekli da nemate pravo na odrješenje, ne iznose nauk Crkve. Vas je muž ostavio i razveo se od Vas da bi mogao živjeti s drugom.
Vi ste ostali sa svojom djecom i žrtvujete se za njih. Vama je i te kako potrebna snaga koju Vam jedino mogu dati sveti sakramenti ispovijedi i pričesti. Dakle, dopušteno vam je, dapače, preporučuje se. Pitate da li Vas je on stvarno vezao da nemate pravo primiti milost Božju i da li morate trpjeti zato što je otišao? Vi doista ne morate trpjeti zato što je on otišao i on Vas nije i ne može vezati da ne biste imali pravo primati milost Božju u svetim sakramentima. Bog Vas nije ostavio, dapače on Vam želi davati snagu da živite za svoju djecu, a to će Vam najsnažnije dati po svetim sakramentima svete ispovijedi i pričesti. Pođite ovih dana na ispovijed i recite svećeniku da Vas je muž napustio i da živite čisto žrtvujući se za svoju djecu. Nikad Vam ni jedan svećenik neće reći da Vas ne može odriješiti i da ne smijete ići na svetu Pričest. Žao mi je da ste slušali one koji su Vam to govorili i da niste već prije pošli svećeniku da biste primali Božju milost.
Vaša tvrdnja da je samoća bolna, nalazi potvrdu u Božjoj objavi, jer je Bog, kada je stvorio Adama, rekao: "Nije dobro da čovjek bude sam; načinimo mu pomoć kao što je on … Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku" (Post 2, 15-22). Sveto pismo nas, dakle, uči da je Eva od Boga darovana Adamu i da je Adam darovan Evi. No, kad Bog daruje, onda On to čini jer zna da bi baš njih dvoje trebali ostati dar jedno drugome do smrti.
Zato je Isus ustvrdio: "Što je Bog sjedinio, neka čovjek ne rastavlja" (Mt 19, 6). Stoga Crkva ne može dozvoliti novo crkveno vjenčanje onima koji su sklopili brak, živjeli neko vrijeme pa se onda rastali. Vi ćete, poštovana gospođo Katice, do svoje ili muževe smrti ostati vezani svetim sakramentom ženidbe s mužem koji je Vas i Vašu djecu ostavio i oženio se s drugom. Svakako će Gospodin nagraditi vječnim životom i nebeskom radošću svakog kršćanina koji nastoji ostati vjeran Božjim zapovijedima. Ostanite i Vi vjerni zakletvi koju ste dali Gospodinu u trenutku vjenčanja i nemojte se ponovno udavati. Neka Vam Gospodin udijeli snagu za takvu vjernost po svetim sakramentima ispovijedi i pričesti! Budite blagoslovljeni!
