“Poštovani don Damire, Danas sam imao ispit. Na njega sam izašao jer mi je to dužnost, iako nisam bio spreman. Izašao sam tako reći na blef, pa šta bude bude. Nešto sam pokušavao i pisao, ali sve je to bilo jako slabo. Problem je nastao onda kad sam vidio da kolega ispred mene lista papire (ispit je bio na više stranica) i jednostavno sam vidio sve točne odgovore. Ispit je bio u formi zaokruživanja, znači zadaci s ponuđenim odgovorima. "Ponešen situacijom", prepisao sam većinu odgovora. Prema svemu sudeći to će biti nadprosječan rezultat za mene. Bio sam svjestan da tada loše postupam, a pogotovo nakon ispita. To što sam varao na ispitu, cijeli dan mi ne da mira. Izgleda da prepisivanje zadaće nitko ne uzima za veliki grijeh, jer se to čini od pamtivijeka. Ali kakav bi ja to čovjek bio, kad bi položio predmet s nikakvim znanjem, a netko tko se trudio, učio i mučio pita se hoće li proći. Dođe mi da odem do profesora i kažem da piše "nulu". Pa me zanima općenito što bi Vi rekli o prepisivanju (varanju)?”. Marko Na pitanje mu je dao odgovor don Damir Stojić. Njegov odgovor prenosimo u cijelosti:
Dragi Marko, Prvo, jako mi je drago što si tako iskren i odgovoran i što ti savjest radi sto na sat! Mislim da sam znaš odgovor na to pitanje, ali ću ti odgovoriti. Jako je loše prepisivati i varati. Čini se nevjerojatnim, ali u SAD-u, kad sam bio na poslijediplomskom, prepisivanje bi se smatralo kao plagijat ili krađa. Ja ne bi volio da je moj doktor koji me operira prepisivao baš taj ispit. Ali postoji još veći problem, a to je da nitko to ne uzima kao veliki grijeh, kao što si rekao. Kod nas se to smatra normalnim, pa možda i imamo takvo stanje u državi. Svi se zgražavamo nad mitom i krađom, ali vjeruj mi, to je plod jednog mentaliteta koji prožima sve pore našeg društva. Prepisivanje na ispitu je samo jedna karika u tom lancu koji veže hrvatski narod. Predlažem da prekinemo taj lanac i da budemo hrabri!
Btb, don Damir | Studentski pastoral
