Ono što njih može privući je ono što mnogi od nas Hrvata – koji u istu tu Europu idemo „trbuhom za kruhom“ – imamo u srcu…,piše Book.
Sveti papa Ivan Pavao II. u svojoj Enciklici o euharistiji piše kako je Isus, ustanovivši euharistiju, ustanovio sredstvo po kojem će svaki vjernik, do svršetka svijeta, moći sudjelovati u njegovoj muci, tj. moći će biti dionikom njegova otkupljenja. I zaista, Crkva nas uči da kad god slavimo otajstva muke, smrti i uskrsnuća našega Gospodina Isusa Krista, u nama se vrši djelo otkupljenja. Crkva nas uči da je euharistija ishodište i središte našeg duhovnog života, a sam Isus nas upozorava da nećemo imati života u sebi ako nećemo jesti njegovo tijelo i piti njegovu krv. Svi se nekako možemo složiti da je euharistija, da je Sveta Misa najvažnija stvar u životu svakog katolika.
NAJVAŽNIJA STVAR
Iako je Sveta Misa za nas katolike ‘najvažnija stvar’, o njoj razgovaramo vrlo rijetko, a još rjeđe svjedočimo što nam se na njoj ili u njoj (ovisno iz kojeg kuta promatramo) događa. Tako danas na raznim web-portalima možemo pročitati mnoštvo svjedočanstava o zadobivanju određenih milosti, no vrlo rijetko možemo pročitati kako je netko milost zadobio sudjelujući djelatno i plodonosno (kako nam to sugerira Katekizam) u Svetoj Misi. Nekako mi se čini da smo kao Crkva najviše zakazali u ‘najvažnijoj stvari’.
Naime, postoji velik broj dokumenata koji nas poučavaju i govore nam nevjerojatne stvari o Svetoj Misi, pa ipak velik broj vjernika nije o njima nikad ništa čuo. Ako su pak čuli ili pročitali, nisu ni razumjeli ni prihvatili. Postoji i velik broj svjedočanstava velikih svetaca Crkve, no i mnogi ‘mali’ vjernici imaju iskustva koja bi itekako mogla biti korisna onima koji još nisu ušli u misterij, u otajstva Mise.
Sigurno je da nikad i nigdje ne možemo doći bliže Bogu, bliže njegovu milosrdnom srcu, nego u euharistiji, u pričesti. Katekizam nam govori da se u pričesti sjedinjujemo s Isusom, s njegovom ljudskom i božanskom naravi i to takvo sjedinjenje traje dok se u našem tijelu ne rastvori posvećena hostija, tj. posvećeni kruh (kod sretnika i vino). Tih bi nekoliko minuta trebalo biti najvažnije vrijeme u našem životu, a ono što se u njima događa najvažnija stvar našeg života. Katekizam nas uči da je cijela Sveta Misa, sve ono što se u njoj događa, usmjerena prema tih nekoliko minuta.
Sveti papa, kojeg sam spomenuo na početku, u istoj enciklici piše da je čitav njegov duhovni život proizlazio iz tih nekoliko minuta. Zanimljivo je da su mnogi redoviti polaznici Svete Mise čuli za to njegovo remek-djelo duhovnosti, a da u isto vrijeme nikad nisu imali potrebu ni pročitati ga, a kamoli proučiti ili promeditirati.
NEDOSTATAK ZARAZE
Zahvalan sam Bogu što sam nakon nekoliko godina uložena velikog truda konačno stigao u završnu fazu svoje knjige o Svetoj Misi. Zašto sam odlučio pisati knjigu o Misi? Prvenstveno zato što mi je već dugo na srcu evangelizacija. Nekako mi se čini da evangelizacija nije ništa drugo do zaraza, u pozitivnom smislu riječi. Evangelizatori su vjernici koji su sposobni zaraziti druge vjernike (svima nam je potrebna evangelizacija) i nevjernike onime što sami nose u srcu.
Mnogi vjernici imaju u razumu mnoga korisna znanja i saznanja o Bogu, mnogo briljantnih teoloških misli, no ako ih istovremeno nemaju u srcu, neće biti dovoljno dobar izvor zaraze. Naime, znamo da usta pričaju o onome što nam je u srcu. Tako sam i ja u knjizi odlučio pisati o onome što mi je u srcu, s čvrstom vjerom da ću uspjeti zaraziti barem nekoga. Nadam se da će knjiga biti otisnuta do ljeta, što prvenstveno ovisi o tome koliko će trajati teološka lektura.
Nikako ne bih htio iznijeti nešto što je u suprotnosti s učenjem Crkve, tj. ne bih htio da mi se u tekstu potkrade neki štetni knjiški virus pa ću je prije tiska svakako dati na teološku provjeru, kao što sam, uostalom, učinio sa svakom svojom knjigom.
PROROŠTVA O HRVATSKOJ I EUROPI
Mnogi su vjernici vjerojatno već čuli kako je Bog u posljednjih tridesetak godina određenim ljudima diljem svijeta progovarao o sudbini Europe. Ono što je tada počeo naviještati to se i događa.
Zapadna Europa, njezin najbogatiji dio, naglo se je počeo udaljavati od Boga i postoji ogromna opasnost da taj dio Europe prestane biti kršćanskim, a posebno katoličkim. Nije tajna da se u nekim zemljama, poput Njemačke, već godinama nitko ne ispovijeda (osim gastarbajtera) i da se događaju za naš pojam potpuno nezamislive stvari.
Mnoge su crkve prodane i prenamijenjene. Jedna je biskupija u jednoj katedrali u Njemačkoj napravila izložbu erotskog križnog puta, kako bi vjernike privukla u crkvu. Vraćam se na objave; ono što je za nas Hrvate najzanimljivije je to da su svi ti različiti ljudi, ne znajući jedni za druge, primili istu objavu od Boga. Bog im je objavio da će se Europa opet obratiti ako će je evangelizirati Hrvati.
Neki od tih ljudi nikad nisu bili u Hrvatskoj i ne znaju ništa o nama. Možemo li mi Hrvati biti počašćeni ičim većim?! Budući da već duže znam za te objave, koje su naravno privatne objave i nikoga ni na što ne obvezuju, iako mnoge mogu potaknuti, počeo sam razmišljati čime bismo mi to mogli obratiti bogatu Europu. Nisam dugo čekao i Bog mi je na srce jasno stavio odgovor: euharistijom. Nikakva čudesa s prirodom, ni čudesa ozdravljenja i oslobođenja neće bogatima biti dovoljna da se vrate Bogu i Crkvi.
Ono što njih može privući je ono što mnogi Hrvati imaju u srcu, a to je iskustvo susreta s Isusom u euharistiji, to je iskustvo susreta s Isusom iz evanđelja. Nadam se da će moju knjigu, koja se usput rečeno zove Najvažnija stvar na svijetu – euharistija, pročitati mnogi koji su u Zapadnu Europu otišli trbuhom za kruhom, te da će njome biti ponukani da i sami pokušaju zarazno djelovati na svoje domaćine Nijemce, Francuze, Švicarce, Šveđane i ostale. Mnogi u Hrvatskoj plaču za egzodusom naših ljudi. Dok u isto vrijeme gledamo koliko muslimana ulazi u tu istu bogatu Europu, i agresivno pokušava proširiti svoju vjeru, moramo biti Bogu zahvalni što nas tamo šalje kao kvasac iz kojeg može ponovno ispasti dobar Božji kruh.
Cijeli tekst uvodnika 113. broja mjesečnika „Book” (za svibanj 2019.) autora glavnog urednika Josipa Lončara pročitajte u tiskanom izdanju.
