Sotonist koji je postao bogoslov zadivio papu Franju

Mladi Rus svjedoči kako ga je Krist iz tame sotonizma izveo u svjetlo.

Papa Franjo je prošli mjesec videokonferencijom sudjelovao na 10. susretu mladih katolika Rusije, održanom u Sankt Peterburgu od 24. do 27. kolovoza. Tijekom tog događaja jedno je svjedočanstvo bilo posebno upečatljivo - bogoslova Alexandra Baranova, bivšeg sotoniste, piše Aleteia.

Iz tame u svjetlo

Kako je to sam Baranov opisao:

“Prije desetak godina htio sam biti što dalje Crkve. Bio sam sotonist. Sudjelovao sam u okultnim ritualima. U Crkvi sam već pet godina, a u drugoj godini sjemeništa prepoznao sam svećenički poziv..”

Mladi Rus istaknuo je da Katoličku Crkvu vidi kao posebnu misiju od koje je i sam već imao koristi: „Izvoditi ljude iz tame. Barem je tako bilo u mom životu.”

Za Alexandera, čimbenici koji nekoga mogu odvesti u ono što on naziva "tamom" uključuju “strah, gubitak drage osobe, iskustvo vlastite slabosti ili nasilja, traume i sl. On vjeruje da, ako se s njima loše postupa, ta iskustva mogu dovesti do osjećaja frustracije, pa čak i mržnje prema Bogu.

“Praznovjerja i ezoterija također imaju utjecaj.” Primjećuje da “gotovo jedna od dvije osobe svoj život pokušava ravnati nekim oblikom praznovjerja”. Kao primjere, on spominje prakse “od nošenja crvenog konca na ruci, do urokljivog oka, do astrologije i još gore: sve su to načini” pokušaja prolaska “bez Boga, ali bez osjećaja nemoći”. Bogoslov upozorava da snaga praznovjerja u životu neformirane osobe može doseći toliku točku da je “potrebno pravo biblijsko čudo da ih vrati na svjetlo”.

Krist je put

“Iz tame Krist vraća čovjeka u Crkvu, ali samo ako mu dopustimo. Mene je izveo iz tame jednako kao i što je opsjednute izveo iz grobova. Izveo me, oslobodio i pokazao mi drugačiji put, drugi način razmišljanja i posve nov pogled na sebe i svijet oko sebe.

“Krist ti može pokazati da si unatoč tvojoj slabosti, unatoč tvojoj boli, unatoč svim tvojim negativnim iskustvima, vrijedan života, spasenja i ljubavi. I to je ono o čemu trebamo govoriti, što trebamo naviještati, što trebamo živjeti”.

Izveo me, oslobodio i pokazao mi drugačiji put, drugi način razmišljanja i posve nov pogled na sebe i svijet oko sebe, zaključio je.