E-FRATRI Oni su prihvatili realnost digitalne ere i pokrenuli internetsku evangelizaciju

Možemo mi sada moralizirati i plakati kako se čovjek otuđuje i gubi na internetu, ali od toga nema koristi, kažu fratri

Njih trojica prvi su hrvatski e-fratri. Fra Darko Tepert, fra Marinko Klaić i fra Josip Vlašić stalno su on-line, bilo s nebeskom stvarnošću ili s onom zemaljskom, tj. tisućama i tisućama sudionika njihovih e-duhovnih vježbi, koje su u posljednjih godinu dana postale pravi hit kako među vjernicima tako i među onima koji javno ne svjedoče svoju vjeru. Naime, e-fratri iz franjevačkog samostana u Pazinu otvorili su komunikacijski kanal koji dopire do svakog čovjeka e-mail adresom, piše Večernji.hr


– Sad su bile devete e-duhovne vježbe po redu. Teško je reći koliko je pojedinaca ukupno sudjelovalo jer su se zasigurno neki prijavljivali i na više turnusa duhovnih vježbi. Do sada su najposjećenije bile duhovne vježbe tijekom korizme. U njima je sudjelovalo oko 18.000 pojedinaca. Znamo da neki prosljeđuju i drugima pa bi ukupna brojka mogla biti i veća – kaže fra Josip Vlašić, a fra Darko Tepert objašnjava kako su poticaj za ovaj oblik evangelizacije dobili apostolskom pobudnicom pape Franje “Radost evanđelja“, gdje on govori o dinamizmu “izlaska” koji Bog želi izazvati u vjernicima.

Elektroničke duhovne vježbe

– Dalje kaže da Božja riječ ima u sebi skrivene mogućnosti koje ne možemo predvidjeti i da Crkva mora prihvatiti tu nepojmljivu slobodu Božje riječi, koja svoju djelotvornost očituje na načine i u oblicima koji često nadilaze naša predviđanja i naše načine razmišljanja. Nama se učinilo da je jedan takav mogući "izlazak" i ovaj putem interneta i e-maila. Doista smo iskusili kako i na taj način djelotvornost Božje riječi nadilazi sva naša očekivanja, od brojnosti ljudi koji su se uključili u e-duhovne vježbe, do odjeka koje primamo nakon svakog turnusa duhovnih vježbi – dodaje Tepert.

Prednosti su ovakvog načina pastorala u tome što u ovome užurbanom vremenu do ljudi mogu doći internetom i ponuditi im duhovni sadržaj, literaturu, savjete i poticaje.

– Kroz e-duhovne vježbe i slične sadržaje na internetu ta ponuda nastoji biti konkretnija, ozbiljnija, pa i zahtjevnija u pozitivnom smislu. Nedostatak može biti ako se iz virtualnog svijeta ne zakorači u stvarni svijet. Ako sve ostane na riječima, odnosno surfanju – objašnjava na fra Marinko Klaić, a na naše pitanje ne gubi li se autentičnost u ovakvom kontaktu koji je ipak neosoban tj. nije potreban pravi fizički susret između ljudi fra Josip Vlašić kaže kako je točno da njihov kontakt s primateljima e-duhovnih vježbi nije stvaran na fizički način, no da se ipak radi o stvarnom odnosu na neki drugi način.

– Mi smo sposobni biti u odnosima s drugim stvarnostima, pa i osobama, i mimo tjelesne prisutnosti. Svakako da ne želimo da ti ne-fizički susreti budu zamjena stvarnim susretima. Zbog toga smo i počeli s organiziranjem tzv. regionalnih susreta sudionika e-duhovnih vježbi i do sada smo ih organizirali u sedam gradova od Našica preko Zagreba i Marije Bistrice, Pazina i Rijeke, pa sve do Splita i Međugorja. Želimo s time i nastaviti! Ti susreti su i korisni i lijepi, kako nama tako i polaznicima e-duhovnih vježbi – kaže Vlašić, dodajući kako su većina njihovih korisnika žene, a ankete pokazuju da je najviše korisnika u dobi između 30. i 50. godine.

– Samo smo prilikom prvih e-duhovnih vježbi uz ime i prezime tražili i druge osobne podatke od sudionika kako bismo bolje upoznali profil ljudi s kojima dijelimo ovaj duhovni put. Kasnije smo tražili samo njihovo ime i prezime kako bi forma sadržaja koji im šaljemo bila poosobljena, tj. da se na početku svakog maila obratimo osobi – objašnjava Vlašić.

Stari pazinski samostan izabran je za središte e-duhovne obnove prije dvije godine kada je u njemu zaživjelo franjevačko bratstvo sastavljeno od fratara iz dvaju franjevačkih provincija, one Svetog Ćirila i Metoda sa sjevera Hrvatske sa sjedištem u Zagrebu i Svetog Jeronima iz Zadra, s juga.

– Ideja je bila da se cijelo bratstvo posveti molitvi više vremena i dade joj veću važnost nego što se to možda stigne u ostalim franjevačkim samostanima, te da nastoji živjeti jednostavnim životom, bez velikih zahtjeva, bez stalnih prihoda, oviseći o Božjoj providnosti. Tu je i fizički rad. Uz samostan ima i nešto zemljišta koje obrađujemo, pa se i od toga hranimo, a sami se brinemo i oko održavanja samostanskih prostorija. Sve nas to na određeni način čuva da se ne udaljimo od života i problema čovjeka. Kad se to poveže s iskustvima koja je svatko od nas imao u svojim prethodnim oblicima služenja u Crkvi, spontano je došla ideja da se pokušamo približiti i onima koji neće možda sami doći na razgovor, koji se neće pojaviti u Crkvi ili u sakristiji – govori o iskustvu zajedničkog života fra Darko Tepert, objašnjavajući kako u franjevačkom redu postoji svijest da se franjevački oblik služenja ne iscrpljuje samo u djelovanju u župama ili u redovitom samostanskom apostolatu.

– Tu je svijest naglasio i posljednji generalni kapitul našega reda. Stoga se i ukazala prilika da se pojedina braća okušaju u drugačijim oblicima života i služenja. Početak se može tražiti u talijanskom samostanu u Palestrini, gdje su nekoliko godina proveli fra Drago Vujević iz hercegovačke provincije i fra Marinko Klaić iz zagrebačke provincije. Kad se osnivalo bratstvo u Pazinu, pridružio im se i fra Josip Vlašić iz hercegovačke provincije, a ja sam došao godinu kasnije iz zagrebačke. Bilo je svakako i drugih oblika suradnje među našim provincijama, osobito kad je riječ o odgoju mladih franjevaca, ili kad je riječ o Franjevačkom institutu za kulturu mira. Ipak, mislim da je ovo prvi primjer bratstva koje je od samog početka sastavljeno od braće iz različitih provincija i iskustvo je pozitivno – kaže Tepert, s time da su on i fra Josip svećenici, a fra Marinko časni brat te da je donedavno fra Drago bio s njima, koji se sada priprema za misije u Africi.

Ako nema nas, doći će drugi

Osim e-duhovne obnove u pazinski samostan mjesto je u kojemu e-fratri primaju pojedince i da se na duže ili kraće vrijeme povuku u molitvu ili na osobne duhovne vježbe uz njihovu pratnju, dakako.

– Pritom ih potičemo i da sudjeluju u našoj molitvi i radu. Postoji mogućnost i za primanje manjih skupina. Obično je riječ o kompaktnim zajednicama koje kao takve traže duhovnu obnovu – objašnjava fra Darko Tepert. No, internetska evangelizacija koja dolazi iz Pazina silno je značajna za našu Crkvu.

– Internet i društvene mreže su naša stvarnost. Društvo u kojem živimo tako funkcionira. Ovo je digitalna era. Možemo mi govoriti da su društvene mreže virtualni, a ne stvarni svijet; možemo i moralizirati koliko se čovjek otuđuje i gubi u tom svijetu; možemo i plakati da je prije bilo bolje – ali od toga nema koristi. Ljudi su na društvenim mrežama, što god mi o tim mrežama mislili. I ako želimo poći ususret čovjeku, moramo ga tražiti tamo gdje on jest, a ne tamo gdje bismo ga mi željeli vidjeti. Pastoral i evangelizacija moraju poći čovjeku u okolnostima njegovog stvarnog života i tu mu donijeti navještaj. Ako mi u svijet interneta i društvenih mreža ne uđemo s navještajem evanđelja, ne trebamo se buniti ako netko drugi u tom svijetu naviješta neko drugo "evanđelje“ – kaže fra Josip Vlašić, dodajući kako mu se čini se čak i malo kasni s takvim načinom rada.

– Može li se tim putem doći do onih koji nisu zainteresirani za Crkvu i vjeru tj. onih koji su napustili Crkvu iz nekog razloga? – pitamo ih, a fra Marinko odgovara kako oni niti mogu niti žele nametati se onima koji nisu zainteresirani za ovakvu ponudu. No, prijaviti se može bilo tko. Ljudi su ponekad radoznali, ili žele neki sadržaj, a da pritom ne moraju odmah u neposredni kontakt i to treba poštivati. Često nam šalju svoja svjedočanstva, ima tu ispovijedi nakon dugog niza godina, pomirenja, sklapanja brakova, donošenja velikih životnih odluka..., ima svega. Ponekad imaju potrebu prodiskutirati neku škakljivu temu, izbaciti iz sebe ono što ih muči. Ima mnogo prostora za dijalog – kaže fra Marinko Klaić, a nas je zanimalo, kada smo već u virtualnoj sferi, može li se i ispovijed onda obaviti e-mailom.

– Ne. Za ispovijed je potreban osoban susret sa svećenikom. Kao što je već netko prije rekao, mi nastojimo da i duhovne vježbe ne ostanu samo u virtualnom području. Dobro je da se i duhovni razgovori i duhovno vodstvo ostvaruju kroz osobni susret jer je uvijek riječ o osobi, a osoba nije samo riječ koja bi se mogla napisati ili snimiti, ona je i izraz lica i šutnja, ponekad i suza ili osmijeh – objašnjava fra Darko Tepert.

Pazinski e-fratri u utorak su krenuli s novom internetskom duhovnom obnovom, koja je posvećena svetom Franji.

– Sveti Franjo je utemeljitelj našega Reda i njegovim se primjerom nadahnjujemo već 800 godina. Kao sinovi sv. Franje, u okviru projekta e-duhovnih vježbi želimo toj novosti dati franjevačku notu. Odlučili smo svake godine ponuditi duhovne vježbe nadahnute životom i djelom sv. Franje i drugih franjevačkih svetaca. Ove se godine franjevačke e-duhovne vježbe temelje na jednoj njegovoj molitvi, upućenoj svoj braći Reda.

Molitva je kratka, ali fra Arturo Milici, naš brat s La Verne i ja, autori ovih vježbi, pokušali smo polaznicima pomoći zaroniti u dubinu i vidjeti koliko je Franjo sposoban u malo riječi iznijeti ono najbitnije. Vježbe sadrže pet jednostavnih koraka: priprava za molitvu, tekst za razmatranje, poticaj za razmatranje, pitanja za promišljanje i završnu molitvu. Osim toga potičemo sve polaznike da vrijeme e-duhovnih vježbi za njih bude drugačije vrijeme od svakodnevice – objašnjava fra Marinko, a fra Josip dodaje kako uz redovite cikluse sada rade i na izradi mobilne aplikacije.

– Na tom projektu već mjesecima radimo i nadamo se posao uskoro privesti kraju. Mobilna aplikacija pomoći će nam da uspostavimo neposredniji i jednostavniji kontakt s korisnicima. Ranije spomenuta anketa pokazala nam je da oko 85 posto sudionika e-poštu otvara na svom mobitelu ili tabletu. To je bilo presudno da se odlučimo na izradu mobilne aplikacije. Uz nju se otvaraju i druge mogućnosti, a o tome možda drugom prilikom – kaže fra Josip Vlašić.

– Kako se osjećate kao e-fratri? – pitamo ih na kraju.

– To je nešto po čemu nas prepoznaju u zadnje vrijeme, premda je to tek jedna djelatnost u nizu svega onoga čime se bavimo. Svjesni smo mi u pazinskom samostanu da ne živi čovjek samo o Wi-Fi-ju, ali lijepo nam je čuti kad nam ljudi kažu da smo e-fratri – kaže za Večernji.hr na rastanku fra Marinko Klaić.