Papina poruka tjedna, 10.03.2015.

Papa Franjo: Karizma nije neka naljepnica

Karizma, kao dar Božji, bila je uvijek dar koji daje život, a ne prašnjavi spomenik, blijed i nepokretan, kazao je papa Franjo članovima pokreta Comunione e Liberazione, s kojima se (7. ožujka) susreo na Trgu sv. Petra, u povodu 60. obljetnice utemeljenja pokreta don Giussanija. Pozvao je članove pokreta da održavaju živu vatru „vašega susreta s Isusovim milosrđem" i da ne shvaćaju „zajedničku karizmu kao nekakav muzej uspomena".

Papa je mislio na karizmu pripadnika pokreta Comunione e Liberazione, kojih ima više od osamdeset tisuća. Kršćanski moral nije divovski napor nekoga koji je odlučio biti dosljedan i koji je uspio, odnosno nije neka vrsta osobnoga izazova pred svijetom, kazao je Franjo i dugo govorio o karizmi don Giussanija koja je zapalila „žurnost vraćanja glavnim obilježjima kršćanstva", stvorivši crkveno tijelo prožeto Evanđeljem. Nakon šezdeset godina, izvorna karizma nije izgubila svoju svježinu i životnost. Ali, ne zaboravite da karizma nije središte, jer samo je jedno središte, a to je Isus Krist.

„Ako u središte stavim svoju duhovnost, svoj duhovni put, onda skrećem s pravoga puta. Iz središta u Crkvi treba odstraniti svaku duhovnost i sve karizme, u središtu jedino Gospodin treba biti", kazao je Papa i dodao kako se karizma ne čuva u nekoj boci, te kako vjernost karizmi ne znači okameniti ju.

Pozivanje na baštinu koju je ostavio don Giussani, ne može se svesti na muzej uspomena, na davne odluke, kao ni na propise o ponašanju. Premda karizma podrazumijeva vjernost tradiciji, ali vjernost tradiciji, govorio je Mahler, „znači održavati živu vatru, a ne klanjati se pepelu".

„Don Giussani vam nikada ne bi oprostio ako biste izgubili slobodu i postali muzejski vodiči ili štovatelji ugaraka. Održavajte živu vatru sjećanja na prvi susret i budite slobodni", kazao je Papa članovima pokreta, te naglasio kako se iz te slobode rađaju „ruke i noge", um i srca za službu „Crkve u izlasku". Izaći znači odbaciti samodopadnost, znači slušati različite, ponizno učiti od svakoga. Ako smo robovi samodopadnosti, onda promičemo „duhovnost naljepnice": 'Ja sam Comunione e liberazione', to je naljepnica, a potom se pretvaramo u poduzetnike neke nevladine organizacije", poručio je Franjo.