Samo se srcem dobro vidi! Ljubav je pobijedila strah

"Što je nemoguće ljudima, moguće je Bogu!- Lk 18, 27". Ovo je iskrena i hrabra ljubavna priča koja ruši predrasude.

Pozdrav svima, danas ću vam ispričati svoju najljepšu (za mene) ljubavnu priču na svijetu. O tome kako sam upoznala svog zaručnika iako sam u invalidskim kolicima. Ova priča se nalazi i na facebook grupi RIJEČ PO RIJEČ koju ja vodim i u kojoj redovito pričam o nama koji smo u manjini ali i o svemu pomalo što se dotiče čovjeka. Uglavnom o velikim stvarima 'malog' čovjeka i njegovim sposobnostima. Ja za sebe tvrdim,  Riječ 'ograničenje' za mene ne postoji.

Ispričati ću vam kako sam upoznala svog zaručnika jer mislim da je ovo vrijeme idealno vrijeme pošto je 5.6.2017. a u ovo vrijeme prije godinu dana napravljena ova slikica gdje sam uspjela navesti čovjeka od 2 metra da klekne za nekoga tko je visok metar i tri točkice te ponudi prsten koji mi je najdraži nakit na svijetu...

nora-i-zarucnik-2.jpg

Photo: privatni album

Sve je počelo bezazlenim dopisivanjem preko jedne stranice, ništa ozbiljno, barem s moje strane jer ga nisam poznavala, a i zbog prijašnjih loših iskustva s nekim online radi kolica ponajviše, ostala sam jako distancirana s njim iako mi se preko poruka strašno svidio kao karakter. Pričali smo nekoliko mjeseci čisto prijateljski da razbijemo dosadu ( barem s moje strane ), ali on je uvijek nešto slatko znao napisat u poruci, uvijek se prvi javljat, nikad me pozdraviti u poruci kako bi se razgovor sutradan nastavio...

Kako su dani prolazili, on se meni sve više o sebi otvarao, a tako sam i ja njemu. Svakako sam mu rekla za svoja kolica i sve što je sa mnom, a on se tome samo divio. Mislila sam da je jedan od onih koji se dive sve dok ne vide na svoje oči pa iskuse neke situacije sa mnom... ali ne, nije bio.

Jedan dan me pitao je li ikako dolazim u Zagreb gdje se on nalazi, ja sam rekla da dolazim na kontrole kod doktora pa ako želi može me doći posjetit da se upoznamo. On je tu bio sav ushićen radi toga, pa je kao neki dogovor pao. Pričajući tako s njim, počeo je biti sve više i više prisniji sa mnom, govoreći mi da jedva čeka vidjeti me. Meni je to pomalo zvučalo sve nestvarno jer... sigurno je jedan od onih koji tipka čuda, a uživo se povuče u mišju rupu...

Par dana prije nego sam trebala doći na kontrole, napisala sam mu poruku da se ne želim upoznati jer nisam baš zainteresirana za to ( predomislila sam se ), vidjela sam da je on bio jako uzbuđen i uplašila sam se da ću ponovno doživjeti to da sam mu preko poruka san snova, a uživo bože sačuvaj... stoga, skratila sam priču i odbila ga. Tu se on bio strašno, ali strašno naljutio na to jer sam ga bez objašnjenja odbila da ga ne želim vidjeti.

Na neko vrijeme je nastala tišina pa nismo niti  riječ razmijenili, a ja nisam nešto posebno mislila jer tko će mislit na čudaka sa interneta tko se zainteresirao za nekog koga ne zna ( ??? ). Takvih hvala Bogu ima koliko hoćeš, pa tko će žaliti za ovim???

Došla sam u Zagreb na kontrolu, zaboravljajući da sam ja ovom čudaku rekla u kojoj ću bolnici biti, koji kat i sve. Prvi dan liječenja sam provela sasvim normalno, ali drugi dan mi je medicinska sestra rekla da imam posjetu i da me neki dečko došao vidjeti. Pošto nemam nikoga u Zagrebu, bila sam zaista začuđena tko bi to mogao biti, ali nisam imala puno vremena za misliti jer je on već bio u hodniku i čekao dozvolu od medicinske sestre da uđe. Ja sam bila u najgorem mogućem izdanju; rascupana kosa, stara majca, tajce i infuzija. Znači, bože! A on...? Visoki, rascupani decko s najslađim osmijehom i najljepšim okicama na čitavoj planeti.

nora-zarucnik-3.jpg

Photo: privatni album

Ušao je u sobu i onako nervozan me pozdravio te se predstavio sa: ,, ja sam...ovaj... Naim... i....'' i rekao da je bio ovdje usput i da je navratio. ( Nije bio usput jer do bolnice i njegovog doma ima ohohoho puno!! ) Hahahah!A meni ono mrak na oči od sramote, pravim se zbog ostalih da se ništa čudno ne događa pošto smo bili u bolničkoj sobi, pravim se da mu nisam pisala da ne dolazi...ponudim mu stolicu da sjedne kraj mene, pružim ruku i pozdravim ga.

Jedno milion boja u licu sam izmijenila od sramote jer nisam mogla vjerovat da netko može doći iako mu kažeš da ne dolazi na najgori mogući način.
Stidno sam se nasmijala, razmišljajući koje riječi da upotrijebim sada pošto sam već rekla sve najgore, a njemu su oči sjajile doslovno... Pogledao me od glave do pete, a kad sam ga pitala zašto me gleda, rekao je: '' zato što si jednostavno preslatka. ''. Narednih pola sata sam lovila leptiriće po cijeloj bolnici od ugode.

Sati i sati razgovora su prošli odmah, a ja sam imala osjećaj da ga znam čitav život.
Bio je jako pristojan, ali opet ne previše, znao je jako dobro kako pogledati da zadrži pažnju, kako da 'slučajno' dotakne moju ruku, ili se približi dovoljno blizu da ti srce skoči od uzbuđenja.

Pričali smo tih par dana o svemu, a jedna od tema koja mi je ostala u glavi je bila je li vjerujemo u brakove. Ja sam rekla da ne vjerujem, a on je na to rekao: '' pa ne trebaš vjerovati u brak, već u partnera. '' Ja sam mu na to odgovorila: '' istina, ali očito ja onda ne vjerujem u partnera '', a on je na to rekao kao iz topa: '' vjerovala ti ili ne, bit ćeš moja žena. '' hahahahaahah koji čudak pomislih... a evo danas je godinu dana što slavimo zaruke.

nora-i-zarucnik-1.jpg

Photo: privatni album

Iako su ispred moje bolničke sobe stajala moja kolica odmah tik do vrata, on se nije okrenuo i otišao iako je prvo njih vidio , iako sam mu iz nekog straha da je jednaki kao drugi rekla da ne dolazi jer me više ne interesira, on je došao, a bome i ostao.

Pratio me posvuda, od toplica, do pretraga, do ljutnje, do prekida nekada, do zaruka, do prvog upoznavanja roditelja, do učenja o našoj vjeri, do mijenjanja jedno drugo... i do toga da sam i JA naučila i osjetila što je to ljubav.

Dan danas kada nekome ispričam našu priču, svi kažu da je sudbina došla po svoje, a ja samo kažem da sudbina nema ništa s tim jer ovoliku hrabrost koliku ovaj momak ima, nema je svijet, a imam je ja. Hvala ti dragi Bože na ovoj ljubavi, hvala ti što je baš ja zaslužujem, cijenit ću je uvijek."

nora-i-zarucnik-naslovna.jpg

Photo: privatni album

I usput uđite u grupu, jedna uistinu hrabra i pozitivna djevojka je vodi, koja je ispisala stranice jedne lijepe, tople i iskrene ljubavne priče, vjerujemo da ćete svaki dan rasti uz njezine postove. ?
Ovo je grupa, uđite, zavirite i priključite nam se - https://web.facebook.com/groups/215116145562692/?fref=ts