ČUDO U MOSTARU: Prohodao nakon 16 godina ‘Bio je posve nepokretan, težak bolesnik, a sada normalno hoda, priča…’

Pacijent Marko Beljan (54) iz Livna proteklih je 16 godina bolovao s dijagnozom stanja nakon preboljenog meningoencefalitisa, no nakon što je primljen u Sveučilišnu kliničku bolnicu u Mostaru, gdje su liječnici posumnjali na autoimunu bolest, postavljena mu je prava dijagnoza i izliječen je.

Pedesetčetverogodišnji Marko Beljan iz Livna, pacijent u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici u Mostaru donedavno je zbog autoimune bolesti bio posve nepokretan, a onda se uoči prošlog Božića na nevjerojatan način oporavio te ponovno prohodao i opet postao spsoban za samostalan život. Ova lijepa priča zvuči još čudesnije ako se zna da je Beljan bio bolestan i nepokretan čak 16 godina.

Prije toga njegovo zdravstveno stanje činilo se beznadnim sve dok mu u mostarskoj bolnici nakon više od desetljeća i pol nije postavljena prava dijagnoza, prenosi Bljesak.info.

‘Nije govorio, nije jeo, nije mogao kontrolirati stolicu…’

“Marko je u više navrata liječen u Zagrebu u Klinici za infektivne bolesti ‘Dr. Fran Mihaljević’, a kod nas je upućen na hospitalizaciju prije mjesec dana, u studenome, zbog pogoršanja neurološkoga statusa, odnosno pogoršanja neuroloških simptoma njegove primarne bolesti. Pacijent je u proteklih 16 godina vođen pod dijagnozom stanja nakon preboljenog meningoencefalitisa s nejasnim promjenama na magnetskoj rezonanci mozga. Kada smo usporedili opis ranijih nalaza magnetske rezonance te zatim uradili kontrolni snimak tijekom ove hospitalizacije, uvidjeli smo da su iste promjene na mozgu bile prisutne na samom početku bolesti, samo što su bile neprepoznate kao i osnovna dijagnoza. Nakon opsežne dijagnostičke obrade, neurološke, infektološke i imunološke, postavljena je sumnja na autoimunu bolest, konzultiran je imunolog i tek onda je postavljena prava dijagnoza”, kazala je za zdravstveni časopis Glas zdravlja mr.sc. Nataša Pejanović-Škobić, specijalista neurologije u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici u Mostaru.

Beljan je u mostarskoj bolnici najprije liječen na Klinici za neurologiju, a potom na odsjeku za imunologiju Klinike za unutarnje bolesti s centrom za dijalizu. Ondje je primljen u vrlo lošem stanju, kako zbog prisutnosti teških motoričkih simptoma, tako i zbog pratećih psihičkih i emocionalnih simptoma.

“U principu, on je bio potpuno nepokretan čovjek, vezan uz postelju, nije govorio, nije jeo, nije mogao kontrolirati stolicu, mokrenje, uistinu težak bolesnik, jedan od onih koji predstavljaju pravi izazov za postavljanje točne dijagnoze i uključivanje odgovarajuće terapije, ali isto tako i jedan od onih bolesnika zbog kojeg ste istinski sretni kada ga vidite oporavljenog kako normalno hoda, priča, jede i samostalno funkcionira za tako kratko vrijeme nakon uključenja odgovarajuće terapije”, kazala je dr. Pejanović-Škobić za Glas zdravlja.

Dijagnosticirana mu je rijetka bolest i dana prava terapija

Tijekom proteklih 16 godina Beljan je svakih godinu do dvije išao na hospitalizaciju u Zagreb, koja je znala trajati i po mjesec dana. Primao je terapiju nakon čega bi nastupilo kratkotrajno poboljšanje no tek je suradnjom dr. Pejanović-Škobić s Klinike za neurologiju i mr. sc. Darije Pavlović-Rozić, s Klinike za unutarnje bolesti, Beljanu dijagnosticirana autoimuna bolest poznata kao Behcetova bolest, koja je vrlo rijetka u ovim krajevima.

“Bolest je rijetka s obzirom na naš zemljopisni položaj jer dominantno se javlja kod azijskih i euroazijskih naroda, te se naziva i bolest puta svile. Smatra se da je riječ o aberantnom imunosnom procesu potaknutom djelovanjem za sada nepoznatog infektivnog ili drugog okolišnog čimbenika u genetski predisponiranih osoba”, pojasnila je dr. Pavlović-Rozić.

Za tu je bolest poznato da se kod pet do deset posto bolesnika unutar pet godina od početka bolesti javlja zahvaćenost živčanoga sustava. Za Behcetovu bolest je specifična i hipereaktivnost kože nakon manjih trauma. Kada je bolest dijagnosticirana, terapija je bila određena prema organu koji je bio zahvaćen koaj se ubrzo pokazala uspješnom.

“Pacijent sada može kontrolirati mokrenje i stolicu, samostalno hodati i razgovarati”, zadovoljno je kazala dr. Pavlović-Rozić.

Pacijenti koji su ležali s Markom u sobi svjedoče naglom i ubrzanom oporavku njihova bolničkog cimera, a svaki pokušaj da Marko nešto kaže završi s licem natopljenim suzama radosnicama i pogledom upućenim liječnicama, Nataši i Dariji, koje su mu svojim znanjem i htjenjem, uistinu poklonile najljepši dar za Božić, a to je uspješno liječenje. Zavaljujući njima, Marko odlazi kući oporavljen i na svojim nogama, prenosi Bljesak.info.