STEPINČEVO: Sjećanje na stradale fratre i župljane župe Međugorje

U srijedu, 10. veljače na spomendan blaženoga kardinala Alojzija Stepinca, i ove godine, slavit će se večernja sveta misa u 18 sati u crkvi sv. Jakova u Međugorju, u spomen na žrtve (franjevce i pučane iz naše župe) stradale u Prvom i Drugom svjetskom te Domovinskom ratu.

Tijekom i neposredno poslije Drugog svjetskog rata od partizanske i komunističke ruke stradalo je 66 hercegovačkih franjevaca. Desetorica od njih na neki su način povezana s Međugorjem: ili su tu rođeni, ili su pak u Međugorju nekada djelovali kao pastoralni radnici. To su fra Jozo Bencun, fra Marko Dragićević (st.), fra Mariofil Sivrić, fra Grgo Vasilj, fra Jenko Vasilj, fra Križan Galić, fra Bono Jelavić, fra Paško Martinac, fra Anđelko Nuić i fra Bernardin Smoljan. Misna žrtva toga se dana prikazuje i u spomen svim žrtvama iz župe Međugorje palim u tijeku Prvog i Drugog svjetskog, te Domovinskog rata, kao i svima koji su darovali živote za vjeru i domovinu.

U Prvom svjetskom ratu iz naše župe poginula ili nestala je 61 osoba.

U Drugom svjetskom ratu (najviše u svibnju 1945.) poginule ili nestale su 386 osoba.

U domovinskom ratu: 10 osoba.

Na današnji dan posebno se prisjećamo svih ratnih žrtava iz župe Međugorje. Gotovo da nema obitelji koja barem jednog svoga člana nije zakopala u jednom od ovih ratova u našoj župi. Neki nikad nisu uspjeli doznati za tijela svojih pokojnih, kako bi ih dostojanstveno pokopali. Mnogi nemaju grobove, a za neke nikada i nećemo doznati. Ovo su podaci koji su poznati:

Nikola fra Križan Galić (Gorica, 1870.) - Smaknut je ručnom bombom u 30. listopada 1944.župnom stanu. Pokopan je na groblju Kovačica, u Međugorju.

Na Čistu srijedu, 14. veljače 1945. partizani su, bez ispaljenog metka ušli u Mostar. Neki su časnici došli u franjevački samostan oko 16 sati. S fratrima su lijepo razgovarali i otišli. Na fratre su ostavili ugodan dojam. U sumrak tog dana došao je u samostan Brana Popadić, s nekoliko vojnika. Sazvali su fratre u samostanu, popisali ih i ispitivali. A kad su to završili, otišli su iz samostana. Vjerojatno su trebali nekoga izvijestiti i dobiti upute. Nakon sat vremena došli su ponovno u samostan. Sedmorici su rekli da ih slijede. Odvedeni su i najvjerojatnije svezani žicom ili ubijeni, pa bačeni u Neretvu i ne zna im se za grobove. Među njima su bili: Jozo fra Grgo Vasilj (Međugorje, 1886.), gvardijan; Ivan fra Jozo Bencun (Međugorje, 1869.), bivši župnik; Franjo fra Bernardin Smoljan (Rodoč, 1884.), župnik na Humcu.

Nikola fra Marko Dragičević (Međugorje, 1902.), profesor klasičnih jezika u franjevačkoj gimnaziji u Širokom Brijegu, ubijen u Izbičnom – 11. (12.) veljače 1945.

Ivan fra Paško Martinac (Čerin) – ubijen 7. ili 10 veljače u Ljubuškom.

Jure fra Anđelko Nuić (Drinovci, 1908.), župni vikar pogubljen na Bleiburgu u drugoj polovici svibnja ili kasnije 1945. g.

Stanko fra Jenko Vasilj (Međugorje, 1914.), vjeroučitelj u Konjicu – u bijegu pred partizanima zarobljen je u Sloveniji i ubijen u svibnju 1945.

Ivan fra Bono Jelavić (Veljaci 1898.), župnik u Vitini - ubijen je na Križnom putu. Grob mu je nepoznat.

Marijan fra Mariofil Sivrić (Međugorje, 1913.), vikar samostana, najvjerojatnije izdvojen iz ove skupine i odveden kasnije, 10. veljače 1945. g. Priča ide ovako: Kada je ujutro 6. veljače 1945. partizansko topništvo zapucalo na crkvu i samostan, fratri su otišli prema rijeci Lištici, gdje se nalazila fratarska mlinica i hidrocentrala, nadajući se da će ondje biti sigurniji. Mjesto je bilo obraslo šumom i zbog toga nevidljivo. S njima je pobjeglo oko 30 đaka i nešto okolnog puka. Tu su ostali dok se pucalo, tj. 6. i 7. veljače. Istom 8. veljače, kada se nije vise pucalo, odlučili su vratiti se u samostan i vidjeti što se ondje događa. Kad su ih partizanski vojnici opazili u blizini crkve, odmah su ih poredali pred crkvom, tražili su od svakoga pojedinog osobne podatke, pitali za njihovo oružje, vrijeđali ih i prijetili im. Nakon toga su ljude koji su stanovali u blizini poslali njihovim kućama, starije su đake odveli u vojno zapovjedništvo u Ljubuški, a mlađe đake njihovim kućama. Osam fratara pak odvedeno je tobože prema Splitu i negdje (vjerojatno u Viru ili Zagvozdu) ubijeno. Istraživanje njihova mogućeg grobišta nije završeno. S tom skupinom fratara u hidrocentrali bio je i fra Mariofil Sivrić, ali njegovo mrtvo tijelo je nađeno posebno, kako se čini, na putu prema Vitini.

Tagged under