Vlč. Tomislav Ivančić: Komunicirati s Bogom

Tijek meditacije: Pronađi mjesto gdje te sljedećih dvadesetak minuta nitko i ništa neće smetati.

Sjedni ili klekni, duboko jednom udahni zrak i polagano ga izdiši. Neka je sve na tebi opušteno, smireno.

Iza toga pođi k onima s kojima živiš u zategnutim odnosima i pomiri se s njima, zasada barem u mašti. Oprosti i moli za oproštenje. Zatim si posvijesti da je Bog tu, pred tobom. i da ga ti duhom možeš čuti i njemu govoriti. Govori: ,,Ti si tu, Bože. Evo i mene. Želim s tobom razgovarati.” Ostani tako u miru i neka tvoje srce bude u iščekivanju i želji da se s Bogom sretneš. Moli Boga neka te osposobi za razgovor s njim. Ustraj svaki dan u molitvi. Susrest ćeš Boga. Bog je apsolutni, savršeni Duh. On je kod stvaranja čovjeku udahnuo dah svoga Duha. Kršćanin u sakramentima prima nove snage Božjega Duha.

To znači da čovjek može komunicirati s Bogom preko svoga duha pomognuta Duhom Božjim. Kao što preko rukovanja, gledanja, slušanja komuniciramo s ljudima, razgovaramo s njima, tako možemo i preko duha razgovarati s Bogom. Da bismo mogli stupiti u dijalog s Bogom, potrebno je sabrati se. Dok je materijalno komuniciranje neposredno, izvanjsko i zato čovjeku zapaženije, dotle je duhovno komuniciranje finije, delikatnije. Duhovno komuniciranje traži mir, senzibilnost, opuštenost, čisto srce. Traži da se čovjek otvori iznutra, da se sav pretvori u slušanje. To je slično kao kad čovjek razmišlja ili kao kada traži inspiraciju za umjetničko stvaranje. To je dubinsko slušanje.

Tako je moguće Bogu govoriti. No važnije je Boga slušati. Čista savjest uvjet je nutarnjeg mira, a sabranost izvanjskoga. Boga se, dakle, može čuti i s njime razgovarati. Uvjerenost u to da Bog postoji daje upravo to komuniciranje s njime. Tko je jednom razgovarao s Bogom, taj više ne sumnja u njegovo postojanje. Još više, to ga komuniciranje mijenja tako da čovjek počne činiti i čudesna Božja djela. Ona tako potvrđuju Božju prisutnost. Vjernik je zapravo čovjek koji razgovara s Bogom. To je molitva.