Kako se grli kad znaš da je posljednji put? Ovo pitanje sam nedavno negdje pročitala i stalno je prisutno u mojim mislima.

Vjerujem da ovdje ima toliko odgovora i različitih pogleda na to pitanje, ali ja ne znam nijedan.

Zamišljam osobu meni dragu kako je grlim, znajući da je to zadnji zagrljaj, zadnji pozdrav i zadnje prisutstvo te osobe u mom životu. Moram priznati da je neki čudan osjećaj prošao kroz moje tijelo, nešto poput laganog drhtaja i nesigurnosti. Svatko se u svom životu susretne s gubitkom voljene osobe. Mislim da je smrt jedino na ovom svijet za što nemamo objašnjenje, lijek ili neko riješenje. Nešto najtiše i najtužnije se upravo veže uz taj pojam. Smrt se događa u sekundi i sa sobom donese promjenu i prazninu u nečiji život. Moraš naučiti živjeti snjom. Moraš se naučiti ne bojati, iako je ono što donosi naveći strah u naša srca.

Misli mi odlaze do one žene koja je doživjela taj zemaljski posljednji zagrljaj i uz taj zagrljaj postala najsnažnijom majkom svih nas. Marija, majka Isusova i naša, majka najsnažnijeg srca na svijetu. Stajala je pod križem gledajući svog sina kako umire, a ona ne može ništa učiniti. Kad je proživjela njegovu muku s njim, skidaju joj sina s križa i stavljaju joj ga u naručje. Grli ga onako kako samo to majka zna i srcem koje potpuno pripada Njemu. Sve ono što je čuvala za njega nalazi se u tom zagrljaju. Ne mogu ni zamisliti kolika je bol bila u njezinom srcu i kolika je bol u srcima svih naših majki koje izgube svoju djecu. Pod križem je stajala Marija sa svojim Životom koji je sada bio pod plaštem smrti. No, taj Život je pobijedio smrt, postavši Novi život. Život, koji je nama svima darovao dar vječnog života.

Često volim reći da je Uskrs znak da naš život ima smisla. Ta rečenica mi je nekako najbolji opis tog našeg najvećeg blagdana. Dobivši Isusovu ljubav na križu, naš život je dobio smisao. Nema tu nekog mudrovanja, pričanja, sve je u tom sažeto. Možemo samo stati pred Križ i razmatrati. Mislim da možemo puno toga čuti i prenijeti u svoj život. Imamo najveći primjer Ljubavi i Života. To je dovoljno da znamo kamo usmjeriti svoj put i svoje nastojanje za svetošću. Samo pogledati na Majku što kleči pred križem i onog koga drži u svom naručju. Taj zagrljaj nek nam ostane nada, da unatoč našim slabostima i padovima, naš život ipak ima smisao u križu i Ljubavi koja je pobijedila smrt.

Dijana Lončar/frama.ba

loading...
Osmrtnice ba

Zanima te i ovo?
USKORO: 1. OVOGODIŠNJA MEĐUNARODNA DUHOVNA OBNOVA U MEĐUGORJU
17. Febbraio 2020.
Pridružite nam se na Viberu popup-image
I cookie rendono più facile per noi fornirti i nostri servizi. Con l'utilizzo dei nostri servizi ci autorizzi a utilizzare i cookie.